Dok bh. entitet RS tone u sve dublju finansijsku krizu, njen predsjednik Milorad Dodik – bjegunac od bh. pravosuđa, i dalje, s nesmanjenim entuzijazmom, gradi narative o “ekonomskoj stabilnosti” i “perspektivi razvoja”.
Na današnjem ‘Jahorina poslovnom forumu’, pred okupljenim privrednicima i političarima, Dodik je još jednom demonstrirao raskorak između stvarnosti i političke retorike. U njegovom govoru sve je bilo stabilno, uspješno i uredno servisirano. U stvarnosti, međutim, zaduženja rastu, kamate se povećavaju, a investitori – bježe.
Dodik je, bez zadrške, ustvrdio da je Republika Srpska “isplatila ratnu štetu”, da “ne kasni u isplatama ni jedan minut” i da ima “odličnu ekonomsku perspektivu”. No, brojke i činjenice govore sasvim drugačije. Samo nedavno, entitet se zadužio za novih 120 miliona KM uz kamatu do 5,95%, što je izuzetno nepovoljno čak i u regionalnim okvirima. Za poređenje – Federacija BiH se zadužila uz kamatu od 3,25%, Hrvatska i Crna Gora pod znatno boljim uslovima. Takve razlike ukazuju na ozbiljan gubitak povjerenja investitora i rast rizika u entitetu kojim Dodik upravlja.
Ekonomski analitičari jasno upozoravaju: RS ulazi u spiralu skupih i sve nepovoljnijih zaduženja. Dug se ne koristi za razvojnu politiku već za pokrivanje osnovnih rashoda i održavanje budžetske likvidnosti. Uz to, RS ima veće zaduženje po glavi stanovnika nego Federacija BiH, što dodatno povećava ekonomski pritisak i smanjuje manevarski prostor za nove investicije.
Kamate rastu jer je Vlada RS već ranije postavila standard visokih prinosa. Prvo zaduženje u Beču – uz kamatu od 5% – postalo je referenca ispod koje tržište više ne pristaje. Danas, svaki novi pokušaj emisije obveznica dolazi uz veće kamate i sve manji interes kupaca.
Umjesto da govori o konkretnim mjerama za povećanje privredne aktivnosti, Dodik na Jahorini ponovo koristi fraze o “neuspjelim pokušajima izolacije RS-a”, “ugroženosti Srpske” i “realnom životu koji treba da pobijedi”. U njegovim izjavama više ima političke mobilizacije nego ekonomske logike. No problem je što budžet ne pune parole, nego produktivne investicije, izvoz, industrija i porezi.
A toga je sve manje.
Poseban problem predstavlja sve manja spremnost investitora da kupuju obveznice Republike Srpske, naročito na berzama. Tržište se, kao i uvijek, vodi rizikom. A, politička nestabilnost, izolacionistička retorika, izazivanje konflikata sa međunarodnom zajednicom i slab privredni potencijal – sve to stvara nepovjerenje. Zoran Pavlović, ekonomista, ističe da RS više nema prostora da značajno smanji kamate: tržište je već prepoznalo visok rizik, i sada to naplaćuje.
Dok Dodik i dalje slika ružičastu sliku ekonomske situacije, stvarnost neumoljivo pritiska. Obveznice sa visokim kamatama neće nestati, deficit se neće zatvoriti sam od sebe, a strani investitori se neće vraćati dok god je politička klima nestabilna i neprijateljska prema stranim partnerima. Entitet kojem treba novac ne može si priuštiti retoriku sukoba.
Politička retorika može zagrijati govornice, ali ne može platiti dugove, popuniti budžet ni vratiti povjerenje. Republika Srpska se nalazi pred zidom – a zid nije sagrađen izvana. Sagradila ga je sama vlast, ciglu po ciglu, godinama ignorišući ekonomske zakone i političku odgovornost.
Bjegunac Milorad Dodik danas, u svojstvu predsjednika RS, poručuje da je sve pod kontrolom. Ali brojke, berze, investitori i ekonomski analitičari kažu suprotno. Ne zna se šta je veći problem: to što RS tone – ili što oni na vlasti glume da plivaju.
