U Buča Potoku, sarajevskom naselju, živi Besim Hodža, sam u neuvjetnoj kući bez poda i tepiha. Na adresu emisije "Ispuni mi želju" stiglo je pismo Besimove komšinice Mujesire Buljubašić, koja se brine o svom komšiji. Priča o Besimu Hodži, koju smo emitovali, izazvala je posebne emocije i podstakla nas sve na razmišljanje, da u životu, bez obzira na sve što nam se dogodi, trebamo biti zahvalni.
Hvala Vam što ste mene posjetili s darom a posebno Besima, baš Vam hvala na svemu, što ni mene niste zaboravili. Ja bih sve mogla plakati kad sam vidjela ova drva što ste dovukli. Rekla sam Vam i prošlog puta, kada sam ga zimus vidjela da je izašao vani iz kuće da se ugrije napolju, čuči… Tad mraz bio, ma hladno, zima, sve bih plakala, zato sam i napisala pismo na vašu adresu - kazuje Mujesira.
I mi smo zahvalni komšinici Mujesiri koja je učinila dobro djelo, pomogla svom komšiji koliko je mogla, a onda, kada nije pozvala sve dobre ljude da pomognu onome u potrebi. Ovog Kurbanskog bajrama prvo smo posjetili komšinicu Mujesiru Buljubašić, a onda i Besima Hodžu.
Ma, hvala Vam, tri, četiri godine mi može sad biti drva za zimu. Hvala i na električnom šporetu. Hrane imam sad do dvije godine. Živi bili i Vi i Vaša kuća i svi ljudi koji pomažu - zahvalno ističe Besim.
