Priča Bahije Suleimani nadilazi granice siromaštva, pola i zakona. Bez škole, bez krova nad glavom, bez podrške, ali sa ogromnim srcem koje je kucalo samo za jedno – preživeti zbog svoje porodice.
Kad joj je muž ostao nepokretan, a dijete gladno, nije birala jadikovanje, već masku – doslovno. Skinula je veo, obrisala identitet i postala građevinski radnik koji nosi vreće cementa, miješa malter i šeta po skelama kao svaki drugi muškarac. U očima svijeta, ona više nije bila žena. Bila je ruke koje rade, noge koje trče i leđa koja ne smiju da se slome.
Prve sedmice su bile noćna mora, skrivanje svakog gesta, svakog pogleda, napor da dublje govori i hoda “muški”, u čizmama koje su ranjavale stopala, ali čuvale iluziju. Bahijino pravo ime više nije bilo bitno. Bila je samo radnik u svijetu koji bi je odbacio da zna istinu.
Ali, svijet joj nije ostao dužan. Kada su troškovi postali nepodnošljivi, a život supruga visio o koncu, Bahia je prodala svoj bubreg. Ne u nekoj bolnici u kojoj se zahvaljuju na donaciji. Ne uz zahvalnicu, već u tišini, daleko od očiju koje bi možda znale da je samohrana majka, prerušena žena, radnik na izdisaju.
I sve to – da ijdete može da jede, da muž može da diše.
I kada se njena tajna naposlijetku otkrila, ne zahvalnost, već kazna je bila ono što je dobila. Policija joj je oduzela vozilo kojim je prevozila građevinske materijale. Kazna koju nije mogla da plati odnijela je posljednju nadu. A, svijet je tek tada saznao ko je Bahia Suleimani zapravo, prenosi Stil.
Njena ispovijest u televizijskoj emisiji “90 minuta” pogodila je naciju u srce. Slike žuljevitih ruku, umornog lica i pogleda koji više ne krije, već ponosno gleda u kameru, obišle su svijet. Bahiji je obećana pomoć, ali ona zna da pomoć ne briše godine laži, ni bol sakrivanja sopstvenog tijela, ni operaciju poslije koje nikad više nije bila ista. Ipak, Bahia ne traži sažaljenje. Nikad nije.
Majka ne bira sebe. Majka bira ono što njeno dijete treba da ima - rekla je jednostavno.
