Dok politička elita u bh. entitetu RS javno istupa s temama suvereniteta i ekonomskog prosperiteta, u sjeni se gomilaju milioni maraka potencijalnih gubitaka zbog niza loše vođenih koncesionih ugovora koji završavaju — ili prijete da završe — pred međunarodnim arbitražnim sudovima.
Upozorenje dolazi od Srđana Traljića, menadžera za odnose s javnošću u Transparency International BiH, koji je iznio niz alarmantnih podataka o pravnim bitkama koje bi mogle skupo koštati građane.
Najpoznatiji primjer je slučaj Vijadukt, koji datira još iz 2004. godine, kada je Vlada RS dodijelila koncesiju firmi HES Vrbas, u vlasništvu slovenačkog preduzeća Vijadukt. Godinama kasnije, druga koncesija za izgradnju HE Bočac 2 onemogućila je realizaciju prvobitnog projekta. Rezultat? Arbitražni spor koji je Republika Srpska izgubila. Iako Traljić nije precizirao iznos, naglašava da se dug mora platiti, te da ostaje otvoreno pitanje – ko je odgovoran za štetu i može li se ista izbjeći političkom odgovornošću.
Ovo nije izolovan slučaj - kaže Traljić.
Slučaj vjetroparka Trusina u Nevesinju potencijalno je nova eksplozivna tačka. Nakon što je koncesija, dodijeljena 2012. godine, izmijenjena 2014. i omogućila koncesionaru da podijeli projekat i aplicira za subvencije, ugovor je kasnije raskinut. Sada se firma Kermas Energija priprema za arbitražni spor.
Imali smo hapšenje rukovodilaca ERS-a, ali od tog procesa nije bilo ništa", upozorava Traljić. U međuvremenu, RS bi mogla biti suočena s dodatnim milionima maraka štete.
Još jedan primjer je koncesija firmi Komsar za strateške rezerve u Ugljeviku, koje su ključne za rad termoelektrane RITE Ugljevik. Komsar nije izgradio planirani dodatni blok, a RS sada mora otkupiti koncesiju da bi zadržala funkcionalnost postojećeg sistema.
Sada smo u situaciji da moramo otkupiti koncesiju koju je neko, očito bez adekvatne analize, prethodno prodao", kaže Traljić.
Transparency International već godinama upozorava na netransparentne i često štetne koncesione ugovore, mnoge od kojih su sklopljene sa firmama upitnog kredibiliteta. Traljić ističe da su institucije zakazale, jer nisu bile spremne da se suprotstave pojedincima koji su odlučivali iza zatvorenih vrata.
Zagovaramo potpunu sistemsku reformu koncesionog okvira – od načina dodjele koncesija do kontrole njihove realizacije", poručuje Traljić. "Ako to ne učinimo sada, plaćat ćemo cijenu kroz arbitraže koje se broje u stotinama miliona.
Ne treba zaboraviti ni arbitražne sporove sa Slovenijom i Hrvatskom koji se odnose na ulaganja u termoelektrane iz vremena bivše Jugoslavije. Presuda u slučaju RITE Ugljevik je već donesena, a postoji realna opasnost da slični procesi donesu nove udarce po budžet.
