Bol za najmilijima, bol zbog njihovog odlaska, smrti, teška je. Za mnoge ne prestaje nikada. Zato je važno okružiti se i imati u svom životu one koji nam daju snagu.
Safeta Puškar iz naselja Vrela kod Cazina to dobro zna. Nakon smrti njenog supruga koji je nažalost bio invalid, Safeti snagu daje njihovo četvero djece.
"Meni je moj život oduzet, ništa mi nije teže. Izgubila sam glavu kuće. Devetnaest i po godina sam bila s njim u braku. On je bio invalid, dobio je moždani, izgubio kisik, imunitet. Dvadeset i tri dana je bio u Bihaću u bolnici, nakon toga je otišao u Sarajevo i onda dobio drugi moždani, onda za pet dana dobije i moždani i srčani i umre. Ja se osjećam kao da sam ovdje osamljena i u tuđoj kući. Ja nemam više primanja", priča neutješna Safeta.
U trenutku naše posjete kod kuće je bila samo Safetina najmlađa kćerka, starija djeca bila su kod komšije, pomagali su pri poslovima kako bi zaradili dnevnicu. Safeta kaže kako bez ikakvih primanja školuje četvero djece.
"Desi se period da moji vršnjaci jedu na odmoru, ja ne, niko mi ne pomaže. Nekad mi se i rugaju. Nedostaje mi babo, voljela bih da smo svi živi i zdravi", kazuje Sara Puškar.
