Ime Senada Misimovića, uglednog bh.privrednika, po mnogima jednog od najuspješnijih predsjednika FK Željezničar, posljednjih je dana, ne svojom voljom, dospjelo u “žižu” bosanskohercegovačke, ali i turske javnosti.

Misimović nije čovjek koji voli da se eksponira u javnosti. Ni kada je bio prvi čovjek Željezničara, rijetko je gostovao u medijima, osim na klupskim stranicama, tako da je ovaj razgovor za naš portal u biti ekskluzivan, pišu Sportske.ba

Proteklih dana na društvenim mrežama “osvanuo” je, najprije video Naide Pehilj Bocnak, potom tekstovi i obraćanja u nekoliko nastavaka, u kojem ova “influenserka” iznosi teške optužbe na račun Misimovića. U cijeloj priči pojavio se i jedan turski nogometni klub, pa je priča dobila na težini.

S obzirom da je Misimović sportskoj javnosti ostao upamćen kao sportski radnik i, po mnogima jedan najuspješnijih predsjednika FK Željezničar, zamolili smo istaknutog privrednika da komentira situaciju oko “sporne” vile, ali i stanje u Želji, špekulacije oko potencijalnih vlasnika kluba s Grbavice. Zanimao nas je njegov odnos s Amarom Osimom, te projekti koji su započeti u vrijeme dok je bio na čelu kluba.

Misimović je odlučio za portal Sportske ba pojasniti kako se našao u nezavidnoj poziciji.

Gospodine Misimoviću, na društvenim mrežama i u pojedinim medijima iznijete su teške optužbe na Vaš račun. Optužuje vas za falsificiranje, za prijetnje, prevare… Putem socijalnih mreža u javnost su dospjele poruke, navodne prijetnje “turskom mafijom”… Dosta ozbiljne optužbe i teške kvalifikacije od strane Naide Pehilj Bocnak, a sve u vezi kupovine vile u Turskoj. Javnost je šokirana, ali i podijeljena. Gospođa Pehilj uvjerava javnost da su bili izloženi svojevesnoj torturi. Sve je dospjelo i na sud… Šta je od svega tačno? Molim Vas, možete li objasniti o čemu se radi?

Prije svega zelim se zahvaliti na prilici da se oglasim preko portala sportske.ba. Kupovina vile u Turskoj je samo jedna od investicija koje sam realizirao van BiH ,ali jedina koja se završila sudskim sporom. Želim također podvući da bi iz moje perspektive u ovom momentu bilo jako neozbiljno komentarisati neutemeljene objave Naide Pehilj Bocnak kojima kroz niz insinuacija po svaku cijenu od sebe zeli napraviti zrtvu. Sa pomenutom osobom imamo sam ogranicene poslovne kontakte. Posljednja komunikacija putem elektronske pošte bila je 28. Augusta 2024.godine. Angažovani advokatski tim seriozno će se baviti svakim detaljom u procesu koji slijedi. Neovisno od naprijed navedenog sa poslovnog aspekta imam odgovornost i obavezu prezentirati činjenice koje su vezane za ovaj poslovni odnos bazirane na tokovima novca i sudskim presudama. Također ću se referirati i na objavu jednog od najuglednijih turskih medija od 13. augusta 2025.godine koji se bavio istraživanjem nezakonitih radnji i koji je objavio autentične podatke iz sudskog spisa za sudski spor koji vodim protiv firme ‘‘SJJ turizm‘‘ čiji je vlasnik Baran Bocnak. Postoje nedvosmislena pisana komunikacija od strane Barana Bocnaka gdje se zatjeva uplata na bazi falsificiranih dokumenata za ishodovanje upotrebne dozvole za nekretninu. Ti podaci su dobiveni vještačenjem mog računara i mobilnog telefona što predstavlja neoboriv dokaz koji tereti Barana Bocnaka. Osim komunikacije postoji i dokument koji mi je proslijedio Baran Bocnak, na osnovu kojeg sam trebao uplatiti 20.000 eura koje je on“ navodno“ uplatio opstini za dobijanje upotrebne dozvole. Poslovna banka je odbila realizirati uplatu zbog sumnje da je dokument falsifikat. Nakon toga je Baran Bocnak tražio gotovinu. To ni hipotetički nije moglo biti realizirano sa moje strane jer se radi o nezakonitoj transakciji. Prema pisanju turske štampe taj novac je trebao završiti kao donacija sportskom klubu. U međuvremenu od mog poslovnog zastupnika u Republici Turskoj sam informisan da kao kupac vile uopće nisam imao obavezu platiti upotrebnu dozvolu i da je to obaveza kompanije ‘‘SJJ Turizm‘‘. Također sam informisan da je taj iznos u stvarnosti 20 puta manji. Osim za upotrebnu dozvolu imao sam probleme i za vlasnički list (TAPU). Naime Naida Pehilj Bocnak me je u mail komunikaciji od 23.augusta 2024.godine 2:27 PM obavjestila da za uplatu vlasničkog lista ne može poslati nikakvu dokumentaciju niti račune. Insistirala je da se izvrši uplata pa nakon toga ćemo dobiti dokumentaciju i obračun. Takvu uplatu nije mogla realizovati nijedna poslovna banka iz prostog razloga što je bila nezakonita. Osnovni motiv za ovako spekulativan pristup bio je da se zbog toga što ne mogu uknjižiti vilu na svoje ime otvori prilika i vila koju sam u potpunosti platio bez mog znanja i odobrenja proda na ime Toprak Razgatioglu. Inače vila je u cjelosti plaćena putem poslovne banke kompaniji ‘’SJJ Turizm’’ u periodu od 13.oktobra 2022.godine do 15.juna 2023.godine. Ukupan iznos je 795 000 eura. Cijelu komunikaciju na temu prodaje sa mnom i sa mojim timom vodila je Naida Pehilj Bocnak. U međuvremenu advokatski tim u Turskoj u decembru 2024.godine informisao me je i dostavio materijalne dokaze da je Baran Bocnak dana 22.novembra 2024. godine bez mog znanja i odobrenja preprodao vilu trećem licu i to izvjesnom Toprak Razgatioglu Za ovakav poslovni presedan ne postoji druga kvalifikacija osim da se radi o klasičnoj prevari. Nakon ovih saznanja advokatski tim iz Sarajeva je mailovima od 23.decembra 2024. godine i 26.decembra 2024. godine proslijedio instrukciju za plaćanje kompaniji ‘’SJJ Turizm’’ i tražio od Barana Bocnaka povrat glavnice u iznosu od 795.000 eura. Novac ni nakon svih urgencija i instrukcija nije vraćen. Nakon toga nas advokatski tim u Turskoj je provjerio status i poslovanje kompanije ‘’SJJ Turizm’’ i utvrdio da kompanija nema ni novac ni imovinu. Slijedeći korak bio je pokretanje sudskog spora protiv kompanije ‘’SJJ Turizm’’ i njenog vlasnika Barana Bocnaka jer nije bilo drugog načina da se slučaj riješi. Istovremeno je podnesena prijava za krivicno djelo prevare i to kako prema Baranu Bocnaku tako i prema Naidi Pehilj Bocnak jer su prema mišljenju advokatskog tima u Turskoj djelo učinili u saizvršilastvu. Sve pomenuto je obrazloženo i dostavljeno turskom tužilastvu. Naredni korak je bio blokiranje privatne imovine Barana Bocnaka (dvije preostale vile blok B i blok C) koje su imale poslovnu poveznicu sa kompanijom ‘’SJJ Turizm’’. Naš advokatski tim Av.Cengiz Akin&Av Ozge Kulak&Av Ismail Balci law office blokadu imovine je realizirao 23.januara 2025.godine. Imovina ostaje zaplijenjena dok se presuđeni iznos ne isplati u potpunosti. Nadalje, osnovni građanski sud u Alanyi je 21.maja 2025.godine donio presudu broj 2025/214/ osnovni broj 2025/109/ prema kojoj je kompanija ‘’SJJ turizm’’ dužna vratiti iznos od 795.000 eura uvećano za iznos od 159.000 eura ili 20% od iznosa glavnice na ime obeštećenja uz pokriće svih advokatskih i sudskih troškova. Konačan iznos potraživanja je 1.086.000. eura. Za ovakav ishod sudskom spora dugujem zahvalnost svom advokatskom timu na čelu sa gospodinom Cengiz Akin kao i Tužilastvu i Sudu Republike Turske koji su zaštitili moj poslovni interes. Imajući u vidu činjenicu da je kompanija ‘’SJJ turizm’’ kontinuirano bez novca i imovine i da je jedini argument Barana Bocnaka da nema novac moj advokatski tim je predložio nagodbu kako bi što prije završili ovaj nametnuti proces i izasli iz štetnog posla. Nagodba je potpisana 26.jula 2025.godine. Nagodba ima snagu sudskog naloga. Baran Bocnak je zbog toga što nema novac da izmiri dug obavezan uknjižiti vilu B/koja je prethodno blokirana / na moje ime i potpuno je opremiti. Za iznos gotovine koji treba poloziti odobrili smo obročnu uplatu do kraja godine. U međuvremenu dok se nagodba u potpunosti ne ispoštuje, privatna imovina Barana Bocnaka bit će blokirana. Za svaki navod u tekstu iznad postoje dokumenti kao dokazi i to će radakciji biti proslijeđno u odvojenom mailu kako bi svi koji su zainteresirani mogli provjeriti autentičnost.

Zbog “sporne” nekretnine priča je dobila internacionalni karakter. Kako su turski mediji tretirali ovaj slučaj?

Turski mediji su apstrofirali dvije važne poluge kojima su kvazi agencije i ini posrednici ucjenjivali investitore. Te poluge su upotrebna dozvola (iskan) i vlasnički list (tapu). Na nekim portalima dostupan je i prijevod pisanja turskih medija gdje se imenom i prezimenom spominju Baran Bocnak i Naida Pehilj Bocnak. Vidljivo je iz teksta i citiranih poruka Barana Bocnaka da je i u mom slučaju bio pokusaj da se ishodi nezakonito plaćanje.

U cijeloj priči pominje se jedan turski klub iz Alanie. Znaju li u klubu za novčani iznos koji je tražen od Vas kako bi dobili dozvolu? Da li je uobičajeno da se plaćaju dozvole i da navodno ide preko kluba… Kao neki vid sponzorstva. Poznajete li takvu praksu?

‘Naravno da nije u skladu sa zakonom i naravno da nisam bio upoznat sa takvom praksom sve dok Baran Bocnak nije uputio pomenuti dokument.

Senad Misimović bivši predsjednik Željezničara o aferi ”vila” u Turskoj, Amaru Osimu, Želji...

Postoji li možda neka poveznica agenata i ljudi koji su posredovali u prodaji nekretnine i pomenutog turskog kluba? Zbog čega tako teške kvalifikacije i optužbe na Vaš račun?

Naravno da postoji poveznica. Baran Bocnak je radio u tom klubu kao prevodilac. Naši advokati su nas informisali da su nakon pokretanja sudskog spora protiv ‘’SJJ turizm’’ i Barana Bocnaka svi igrači pomenutog kluba imali obavezu dati izjave u policijskoj upravi i referirati se na model saradnje koji su imali sa Baranom Bocnakom.

Gospođa Naida tvrdi da ste izgradili, skoro kao prijateljski odnos. Kako se i zašto sve preko noći iskompliciralo i predmet završio na sudu?

Ako nekome povjerite posao tolike vrijednost pretpostaviti je da se ne radi o neprijatelju. To je bio klasični uljudni poslovni odnos dok nisam dobio dokaze o prevari.

Vidite li možda pozadinu, neke motive da “obična” kupovina vile postane afera?

Ne vidim pozadinu. Nije bilo ni hipoteticke šanse da kupovina vile postane afera jer su moji poslovi potpuno transaprentni i realiziraju se na temelju ugovora i i transakcija preko poslovnih banaka. Afera je generisana pogrešnim motivom Barana Bocnaka i njegove supruge da se upuste u nezakonite radnje kako bi zbog hroničnog nedostatka novca pokrili neke svoje obaveze.

Iz agencije koja je posredovala u prodaji vile također nude argumente, dokaze, presude… Kako će se po Vama slučaj završiti?

Slučaj je završen i presuđen na način kao što sam već objasnio. Iz te perspektive bilo kakvi argumenti ili dokazi od bilo koga nemaju pravnu snagu. Jedine mjerodavne institucije koje cijene dokaze su Sud i Tužilaštvo Republike Turske.‘

Kako su turski mediji pratili ovaj slučaj?

Radi se o ozbiljnim spekulacijama. Jasno je da postoji uhodana shema koja ce se istraživati po službenoj dužnosti.

“Vila” je dospjela i na sud. Tvrdi se da su bliske osobe iz Vašeg okruženja koristile vilu za odmor, a vi ste iznijeli saznanja da se, navodno vila pokušala prodati drugim kupcima. Šta je od ovoga tačno?

Vila je kupljena i plaćena u cjelosti. Imao sam sva prava koristiti svoju imovinu na način kako želim. Međutim samo jednom sam boravio 45 minuta u toj vili kada sam provjeravao stepen opremljenosti. Osoba iz mog okruženja koja je boravila u vili je moj sin koji je po mom nalogu otišao sredinom ljeta prošle godine da provjeri neke informacije koje sam dobio iz Turske koje su izazvale sumnju. Tada su konstatovani mnogi nedostaci. Ključni problem je bio što vila nije imala upotrebnu dozvolu i funkcionisala je na bazi ilegalnih priključaka. To je bio prvi signal koji je pobudio dodatne sumnje. Epilog je bio da sam na Sudu morao zaštititi svoja prava. Nakon toga niko više nije posjetio pomenutu vilu ni iz mog bližeg ni iz daljeg okruženja.‘‘

Mirsad Bešlija, nekadašnji prvotimac i sportski direktor Želje, te dugogodišnji reprezentativac BiH tvrdi da je Željo najbolje poslovao kada ste Vi bili predsjednik kluba. Šta ste uradili kao predsjednik FK Željezničar, koje infrastrukturne projekte ste započeli ili završili?

Drago mi je čuti da je to izjavio proslavljeni reprezentativac BIH i sportski direktor FK Željezničar u mom mandatu. Želim istaknuti da kao pojedinac ništa ne bi mogao uraditi. Kao tim smo istražili tokove novca, prekinuli poslovanje gotovinom, utvrdili ukupno dugovanje kluba i u dinamičkom procesu krenuli u pravcu ozdravljenja kluba.

Šta je Vaš krajnji cilj bio sa Željom. Osvajanje titule, izgradnja kampa, privatizacija kluba..? Nije mali broj navijača koji smatraju da je Željo pod Vašim vodstvom bio najstabilniji…

Osvajanje trofeja je samo posljedica održivog modela rada. Moja misija i misija administracije i Upravnog i Nadzornog odbora koji su činili iznimno odgovorn ljudi, bila je da klub postane trajno stabilan poslovni subjekt koji ima sigurne prihode i perspektivu razvoja. Izgradnja trening kampa bio je imperativ. Isto mislim i danas. Jako mi je žao da taj projekat nije realiziran. U takmičarskom segmentu izgubili smo dvije titule koje smo imali u rukama. Imali smo i igrače i tim koji su zajedno sa navijačima trebali biti nagrađeni. Neovisno od toga što su mnoge nepravilnosti obilježile to vrijeme za takav kolosalan propust odgovornost je interna. U sportu se takve nelogičnosti događaju. To su lekcije za budućnost. Kao utjeha ostao je osvojen Kup BIH.

Zašto ste napustili predsjedničku poziciju, zbog neslaganja, da li je bilo nekih pritisaka?

Nikakvih pritisaka nije bilo. Četiri godine u klubu je dovoljno dug period. Osjetila se želja i djela navijača za promjenom. Smatrao sam da klub treba novu energiju.

Većina Željinih navijača smatra da bi Misimović i Osim bili spas za Želju. Idealan tandem… Da li je to moguće?

Ne postoji idelan tandem. Postoji samo isti cilj. Ako znamo gdje klub treba biti za godinu, pet godina ili 10 godina onda je sve moguće.

Kakvo je Vaše mišljenje o Amaru Osimu?

Najtrofejniji trener u BiH.

Senad Misimović bivši predsjednik Željezničara o aferi ”vila” u Turskoj, Amaru Osimu, Želji...

U klupskim prostorijama dominiraju slike Ivice Osime. Odmah uz stadion je Bulevar Ivice Osima… Istovremeno svako toliko se može čuti po raznim forumima kako mlađem Osimu treba zabraniti povratak u klub. Da li je to u redu po Vama?

‘FK Željezničar spaja ljude i smatram da su takve izjave rezultat prije svega snazne emocije koju nosi svaki navijač. Svi imamo taj jedinstven Željin kod. Nema mjesta podjelama. Ne podržavam takav zahtjev.

Prije nekoliko godina Željezničar, čiji ste bili predsjednik, borio se za titulu u Premijer ligi. Trebalo je “samo” pobijediti u Krupi. Navodno su ljudi iz FK Krupa bili raspoloženi da prepuste bodove. Uz neke “transakcije”. Tada je bio aktuelan transfer stopera Aleksandra Vukotića. Koji je ponuđen i Želji. Skoro svi su bili raspoloženi da prihvate “nagodbu” s Krupom, koja garantira šampionski naslov, ali Vi niste željeli ni čuti za tako nešto. Niste željeli titulu na taj način. Željo je ostao bez ključnih bodova i šampionske titule.

FK Željezničar je ostao bez ključnih bodova svojom krivicom. Neovisno od toga imali smo priliku odigrati nerješeno u derbiju. Po mom skromnom sudu ne postoji veći motiv nego titulu proslaviti na stadionu Asim Ferhatović Hase. Svaki dodatni komentar je suvišan. Na temu spekulacija o određenim ponudama odgovorno tvrdim da u FK Željezničar u to vrijeme nije postojala nijedna osoba koja bi i pomislila da se bilo sta događa van fudbalskog terena. Ili jesmo ili nismo sposobni da se izborimo na terenu… to je cijela filozofija.

Posljednjih dana aktuelna je priča oko ulaska stranog kapitala u Želju. Najčešće se pominje ime Sanina Mirvića, bh.biznismena iz Amerike. Znate i da je Sanin brat Ismira Mirvića. Koliko je to realno?

Interesantno je da takve priče nikada nisu aktuelne u pauzi prvenstva. Uvijek se serviraju u toku takmičenja. Naravno da unose nemir kako među igrače tako i među navijače i stručni štab. Nije umjesno licitirati sa imenima investitora koji bi se angazirali, a pogotovo nema smisla izlaziti sa detaljima koji nisu usaglašeni sa klubom. Ako i postoje takvi razgovori trebaju se voditi u duhu povjerljivosti do konačnog dogovora. Našem klubu u ovom momentu je potreban mir. Vaše pitanje je bilo da li se takav poslovni potez može realizirati. Moje mišljenje je da je to složen proces. Kada bih imao priliku analizirati pismo namjere mogao bih o tome više kazati.

Koje je po Vama najbolje rješenje. Može li se klub privatizirati kao Udruženje građana?

Naravno da postoji mnogo modela poslovanja. Međutim mogu diskutovati samo onaj model koji se može egzekutirati i koji će biti održiv. Ne vidim opciju jednog vlasnika, jer to nije na liniji ideje i vrijednosti FK Željezničar. Ako smo ‘‘mi Željini, i Željo je naš“ onda je taj put dioničko društvo (d.d.). Po tom modelu navijači bi kroz emisiju dionica bili vlasnici kluba u iznosu od 49% sa pravom veta za odluke koje bi bile na štetu kluba. Ostatak dionica bi pripao ulagačima. U bilo kojoj opciji ulaganje u FK Željezničar bi bio optimalan poslovni potez pod uslovom da se investitorima garantira zaštita ulaganja.

Pojedini navijači priželjkuju Vaš povratak… Da li je to realno?

Već sam jednom izjavio da klub nije željeznička stanica. Bez održivog plana i programa vođenja kluba, niko ne može dobiti mandat. Neovisno od toga smatram da je budućnost kluba profesionalna administracija koja se bavi prihodima i troškovima. Upravni odbori su prevaziđeni. Vidim ih u budućnosti kao skup uspješnih poslovnih ljudi koji se bave lobiranjem za klub. Skupština kluba treba modificirati svoj način organizacije. Ako znamo da Skupština daje legitimitet procesima logično je da bude organizirana u dva Doma. Jedan dom čine predstavnici navijača, a drugi dom predstavnici ulagača. U tom slučaju ‘’podizanje ruke’’ ima težinu. U svakom drugom slucaju otvara se prostor koji nemora biti nuzno na liniji interesa kluba.

Trebaju li se klubovi organizirati kao Udruženje premijerligaša, kako bi se zaštitili od sudijskih lakrdija? Da li uopšte, konkretno Željo i Sarajevo, imaju ravnopravan status u Ligi?

FK Željezničar i FK Sarajevo prvo trebaju poraditi na unaprjeđenju vlastite organizacije i građenju autoriteta. To su veliki klubovi. Zamislite ligu bez ovih klubova. Ako je tako onda trebaju i moraju imati kvalificirane predstavnike da štite njihove interese. Također, ako će bilo koji način organiziranja pomoći podizanju nivoa regularnosti takmičenja i generalno uvažavati glas klubova, onda to treba uraditi.

Smatrate li da bi prvenstvo bilo regularnije da sude strane sudije?

Ne smatram. Takmičenje se može i mora organizirati na način da se izbjegne odlučujući utjecaj sudija na rezultate. Zbog toga postoji administracija NS/F BIH i kantonalni savezi. Fudbal se igra zbog navijača. Kada bude dovoljno hrabrosti u klubovima da se podigne glas i kada svojim primjerom budu trasirali regularnost, imat ćemo korektnije suđenje.

Da li je previše stranaca, mislim na igrače u bh.nogometu?

Kvalitetnih stranaca nikada nije previše. Problem su nekvalitetni stranci.

Koliko po Vama danas vrijedi Željo na tržištu?

To je lako izracunati jer postoje egzaktni parametri. Ali nikada ne treba zanemariti ozbiljnu činjenicu da FK Željezničar ima stogodišnju reputacijsku vrijednost koja se ne može izračunati. To svakom potencijalnom ulagaču treba biti jasno.

Koji je najpogodniji model, koncept za stvaranje jakog, pa i evropskog Želje?

Dioničko društvo

Gdje bi danas bio Željo da niste odlučili povući se s predsjedničke pozicije?

Teško je pretpostaviti šta bi se događalo. Ali bio bi to, neupitno, dugoročno stabilan klub sa izgrađenim trening kampom - izjavio je Senad Misimović na kraju razgovora za portal Sportske.ba.