Gaza, kao zakoniti dio Palestine, danas piše najstrašniju stranicu u svojoj povijesti. To su džehenemski dani, a koliko će trajati taj pakao na zemlji, nitko sa sigurnošću ne može reći. Palestina je ostavljena na milost i nemilost cionističkih Jevreja koji su tu došli, okupirali zemlju koju su prethodno oteli od njezinih stanovnika, a sada hoće da potpuno izguraju i posljednje palestinsko uho iz njihove postojbine. Dok konformistički svijet traga za udobnostima, Palestina je na velikom iskušenju - kako preživjeti očigledan naum da bude uništena. To je izgleda tragedija čovječanstva kome je bitnije gdje će se sutra putovati na godišnji odmor, na koju plažu, Zanzibar, Maldivi, Kanarski otoci...
Piše: Akademik dr. Adamir Jerkovići/Oslobođenje
To što u jednom danu Izraelci pobiju 100 i više ljudi, to je za svijet postala statistička greška. Palestina je tu gdje jeste, sa svojim stanovnicima koji se mole jedino još Bogu i koji i pored svega neće da odstupe od svoje vjere pred izraelskim oružjem. Vojska Izraela, koja je prevazišla nacističku vojsku koja je nekada ubijala njihove pretke za vrijeme Drugog svjetskog rata, sada bez milosti ubija stanovnike Gaze, koji su satjerani (2,3 milijuna) na mali prostor svete zemlje, veličine 40 sa 10 kilometara.
Spoznavši da ne mogu ubiti cijeli narod, Izraelci su od marta pokrenuli totalnu ofanzivu na Gazu s ciljem da unište preostale kuće, spale zemlju i natjeraju Palestince da zauvijek napuste svoja ognjišta. Kako se vrši etničko čišćenje, Izraelci su dobro naučili od srpske vojske u Bosni i Hercegovini prije tri decenije, gdje su muslimane ubijali, silovali, mučili na najužasniji način i tjerali sa njihove zemlje. Nisu u tome uspjeli jer se ovaj zločin događao u Europi, a muslimani pri tome nisu činili sistematske ratne zločine, što je svijet jasno vidio, tako da su na kraju nasilnici kažnjeni, a BiH mada uništena opstala je nakon ovog rašomona.
No, sa Palestinom je druga stvar. Nad njom se iživljavaju nastavljači ideje koju pominje i muslimanska sveta knjiga Kur’an, kada se uz isticanje dobrih osobina Jevreja, njihove povijesne uloge, duhovne ostavštine i postojanja pravednih među njima, ističe na više mjesta ponašanje nekih iz prošlosti koji su prema kur’anskom učenju odstupili od Božijih zapovijesti. Kur’an poziva na dijalog s pripadnicima drugih religija, uključujući i Jevreje, pa kaže: “I raspravljate s njima na najljepši način osim s onima koji su nepravedni prema njima.” Zar Palestinci to nisu radili kada je Palestinska oslobodilačka organizacija, koju je predvodio Yasser Arafat, potpisala direktan sporazum s Izraelom (premijer Yitzhak Rabin) 13. 9. 1993. i priznala Izrael? Sporazum iz Osla bio je zamišljen kao okvir budućih odnosa između Izraela i buduće palestinske države, kada se riješe sva neriješena pitanja konačnog statusa dviju država. Ovo je bio na neki način njihov dejtonski mir, uz posredovanje predsjednika SAD-a Billa Clintona i prisustvovanje ministara vanjskih poslova Warrena Christophera (SAD) i Andreja Kozireva (Rusija). Ovaj sporazum se uopće nije sviđao kasnijem premijeru Benjaminu Netanyahuu i bulumenti desničara. On ga je konkretnim djelom toliko omalovažio i kontinuirano nipodaštavao da nije ostalo ni slova na slovu.
Došla je izraelska agresija na Gazu nakon 7. 10. 2023. godine. Na Zapadu je gromoglasno pozdravljena ova agresija, pa danas skoro da nema mjesta u Europi i SAD-u gdje se može dati podrška narodu koji toliko pati. Ipak, europske zemlje, poput Irske, Norveške i Španjolske, otvoreno su podržale pravo Palestine na državu, odnosno dvodržavno uređenje na Bliskom istoku. Simpatije je pobrao španjolski premijer Pedro Sanchez kada je rekao “mi ne trgujemo s genocidnom državom” i javno optužio Izrael za djela povezana s genocidom. Ova zemlja koja svijetli u Europi pridružila se tužbi Južne Afrike protiv Izraela na Međunarodnom kaznenom sudu, zajedno s Irskom, članicama EU i još nekim zemljama.
Čak i najoštriji zagovornici Izraela, videći razmjere katastrofe koju su pokrenuli ortodoksni cionisti, traže popravke te politike koja vodi u smrt hiljade Palestinaca masovnim ubijanjima i humanitarnom katastrofom što ju je izazvao režim premijera Netanyahua kroz bojkot dostave humanitarne pomoći. Kada se pobunio francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je prije neki dan govorio o neprihvatljivoj humanitarnoj katastrofi u potpuno razorenoj palestinskoj enklavi, izraelski premijer Netanyahu ga je optužio za to što se “Macron ponovo odlučio svrstati na stranu ubojite terorističke islamističke organizacije i širiti njezinu gnusnu propagandu koju Izrael optužuje za ratne zločine”. Šef Francuske Republike rekao je u televizijskom intervjuu da je neprihvatljivo ono što danas vlada Benjamina Netanyahua čini u Gazi i da je riječ o sramoti. Netanyahu i njegov ministar vanjskih poslova Israel Katz izokrenuli su priču predstavljajući cionističku državu kao žrtvu, kao da se ne radi o obrnutoj stvari. Izrael tako glumi pravednika u očitoj namjeri da razuvjeri međunarodnu zajednicu da je riječ o zločinu neviđenih razmjera.
Netanyahu, za koga je Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje, ovih dana prijeko traži od izraelskih okupacijskih snaga da razore sve, i mrtvo i živo, u Pojasu Gaze i da tako natjeraju preostalo stanovništvo na napuštanje svoje vijekovne zemlje. On to i ne krije pa tijekom zatvorenog svjedočenja pred Odborom za vanjske poslove i obranu Knesseta kazao zastupnicima da Izrael “uništava sve više kuća u Gazi i Palestinci se stoga nemaju gdje vratiti i da će jedini očiti rezultat biti da stanovnici Gaze odluče emigrirati izvan Pojasa, ali naš glavni problem je pronaći zemlju koju će ih primiti”. Na pronalasku nove zemlje izraelska diplomatija radi punom parom, pretežno sa afričkim državama, ali se ni jedna zemlja, bar zasad, ne usuđuju prihvatiti ovakav mračan plan, bez obzira na sve pogodnosti koje nudi Izrael.
Plan o raseljavanju Palestinaca iznio je na početku mandata američki predsjednik Trump, koji je, dok je ronio krokodilske suze za ubijenima u ratu u Ukrajini, tražio od Egipta i Jordana da primi Palestince. No, naišao je na žestoko odbijanje obje zemlje koje su se odlučno i rezolutno usprotivile toj ideji. Tijekom ovog morbidnog sastanka u Knessetu, Netanyahu je tvrdio da su SAD i dalje zainteresirane za preuzimanje Gaze, unatoč nedostatku uspjeha u pronalaženju zemalja koje bi primile Palestince. Za to vrijeme Izrael više ne dopušta povratak djeci (Palestincima) koja su ranjena i evakuirana radi liječenja u inozemstvu, sprečavajući ih da se ponovo spoje sa svojim obiteljima u Gazi. Za njih su vrata njihove domovine definitivno zatvorena. Etničko čišćenje kakvo još nije viđeno. Šta reći?
Najveći broj Bosanaca i Hercegovaca danas je apsolutno uz Palestinu. Ali, naša javnost je spriječena da pomogne Palestincima, jer su Izraelci hermetički zatvorili Gazu, koju žele zauvijek etnički očistiti uz sekundaciju Trumpa, kojeg gromoglasno pozdravljaju arapski prinčevi i u znak “zahvalnosti” mu žele kupiti novi predsjednički avion. Koja ironija. Samootpor je jedino što preostaje narodu palestinske Gaze. Očigledno moraju istrajati na toj logici. Bosanci i Hercegovci dobro znaju što znači etničko čišćenje na koje je ovih dana podsjetio bjegunac od pravde Milorad Dodik zbog slučaja državni udar. On je odlikovao bivšeg komandanta izraelske vojske Moshu Levyja, za kojeg je rekao da je “junak i heroj jevrejskog naroda i Izraela, a onda je i naš (srpski) heroj”. Treba li više išta reći.
