Dok bh. mljekari i poljoprivrednici upozoravaju na ozbiljne posljedice ove blokade, koja prijeti milionskim gubicima i gašenjem radnih mjesta, reakcije zvaničnih institucija gotovo da nema. Zašto je do ove situacije došlo i kakve posljedice nosi – pitanja su na koja vlasti izbjegavaju odgovor.
Prema informacijama iz Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, Srbija je odjednom zaustavila uvoz oko 1,5 miliona litara mlijeka mjesečno, što za domaće proizvođače znači gubitak ključnog tržišta. Predsjednik Udruženja Nedžad Bičo upozorava: “Javit će se veliki problem. Lančano će svi biti pogođeni – od proizvođača do prerađivača.”
Ipak, odgovor zašto je Srbija uvela zabranu, zvanično ne postoji. Ministarstvo poljoprivrede Srbije ne odgovara na upite, dok bh. institucije, uključujući Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, kao i Veterinarski ured, ne daju jasne informacije.
Ministar Staša Košarac je, primjerice, na službenom putu u Kini, dok federalni ministar poljoprivrede Kemal Hrnjić “čekaju zvanične informacije”. Ovakav pasivni pristup izaziva zabrinutost i pitanje – kome zaista štite interese?
Nezvanično, srbijanska zabrana opravdava se kvarom softvera i navodnom hiperprodukcijom mlijeka u Srbiji. Međutim, teško je povjerovati da softver može biti nedostupan 12 dana, pogotovo kad su u pitanju vitalni trgovinski odnosi. Ovdje se može naslutiti i nešto drugo – unilateralne i netransparentne odluke koje nanose ozbiljnu štetu bh. poljoprivredi.
Predsjednik Udruženja mljekara Srednjobosanskog kantona Amir Bulut upozorava da bi ovakve mjere mogle dovesti do gašenja malih proizvođača, što bi bio još jedan udarac ionako ranjenoj privredi. Počasni predsjednik Udruženja mljekara Republike Srpske Vladimir Usorac pak poručuje da takve poteze treba tretirati recipročnim mjerama, što bi dodatno zaoštrilo odnose u regiji.
Iako su i BiH i Srbija potpisnice Sporazuma o slobodnoj trgovini, unilateralne zabrane su u direktnoj suprotnosti s tim dogovorima. Prema statistikama, promet mlijeka i mliječnih proizvoda između zemalja u 2024. godini dosegao je 413,8 miliona maraka, pri čemu je Srbija jedno od najvažnijih tržišta za bh. proizvođače. Zabrana će, ako se uskoro ne ukloni, nanijeti ozbiljne gubitke i ugroziti cijeli sektor.
Dok mljekari mole za zaštitu i brze odgovore, državne institucije ostaju na čekanju, a domaća proizvodnja i radna mjesta polako tonu u neizvjesnost. Hoće li bh. vlasti konačno reagovati i zaštititi svoje poljoprivrednike ili će šutnja i inertnost nastaviti podržavati štetne ekonomske udarce?
I tako… političke igre odvijaju, a za mljekare i njihove porodice nema vremena za čekanje. Milionske štete su već tu – a hoće li ih iko i kako sanirati, ostaje otvoreno pitanje.
