Zijada Šmigalović iz Tojšića gotovo pola vijeka provela je uz svog supruga. Njihov brak bio je ispunjen ljubavlju, razumijevanjem i zajedničkim borbama, sve do trenutka kada joj je prije nekoliko mjeseci suprug preminuo. Od tada, kako i sama kaže, svaki njen dan pun je suza i neopisive boli.
Hiljadu puta sam rekla kud mene Bog nije uzeo nego njega. Više mi je žao što nije ozdravio i došao kući. Makar ne imala šta da jedem. Svi kažu, proći će, naviknut ćeš se, ali nema od toga ništa - priča Zijada, brišući suze.
Njena životna borba počela je onog dana kada je suprug teško obolio. Nakon infarkta 2014. godine oporavio se tek toliko da je mogao hodati. Devet mjeseci pije smrti, teško se razbolio i pluća su mu stradala.
Kada je trebao izaći iz bolnice, kupila sam polovan kisik za 500 KM, a ja sam svaki dan bila uz njega, sve do njegovog posljednjeg daha - prisjeća se Zijada.
Nikada nije odlazila nigdje bez njega, a nakon njegove smrti, kada je otišla kod rođake na konak, srce ju je izdalo očekujući njegov glas. ''Znam da njega nema, ali opet sam čekala njegov poziv da pita gdje sam i zašto me nema kod kuće'', kroz suze je rekla Zijada ekipi emisije ''Ispuni mi želju''.
Radili su zajedno sa kamp-prikolicom na turnirima, vašarima i proslavama. Uvijek rame uz rame, nikada jedno bez drugog.
Danas, u hladnom domu gdje je ostala sama, Zijada se bori s tugom i prazninom. Ali, kako kaže, uspomene na zajedničke godine života i ljubav koju su dijelili, ostaju njena najveća snaga.
Njenu priču donosimo u videu iznad teksta.
