Prošle su 33 godine otkako je Bosna i Hercegovina postala članica Ujedinjenih naroda. Bio je to važan korak ka međunarodnom priznanju državnosti, ali put ka toj tački bio je popločan krvavim stradanjem – nišanima na mezarjima, izbjeglištvom i etničkim čišćenjem.

Bosna i Hercegovina je danas suverena i samostalna država. Ipak, tri decenije nakon što su prestali pucnji rata i u tišini počeo novi maraton onaj ka Evropskoj uniji, mnogi građani kažu da smo, zapravo, stali. Ili čak nazadovali.

Za 33 godine očekivali smo više. Istina, rat je završen prije 30 godina, ali i za taj period očekivali smo više od domaćih vlasti da nas približe Evropskoj uniji.

U anketi povodom godišnjice članstva u UN-u, građani ne kriju razočarenje:

Mislim da nismo nigdje. Standard ljudi to pokazuje. Ekonomski rezultati to pokazuju, vjerovatno da duboka država realizira svoje interese.

Zahvaljujući našem rukovodstvu nema nas nigdje.

Na pitanje da li su očekivali veći napredak za ove tri decenije, odgovori su jednako sumorni:

Kako nisam, puno veći, mogli smo, zapravo do naroda običnog nije.

Po mom mišljenju nigdje. Zato što nema perspektive, nema, ne znam kako bih definisala, ali katastrofa.

Jesam, mic po mic da dođemo do vrha ali nismo.

Ima i onih koji još uvijek vjeruju da postoji izlaz – ali ne s trenutnim političkim strukturama:

Mislim da je BiH na rubu Evrope, kaska za zemljama EU. Treba se nadati da možemo i mi kroz drugu politiku da idemo naprijed. Već smo jednom nogom kročili.

Nisam zadovoljna, ne znam šta će biti sa mojom djecom i unucima, ja sam pri kraju života, nekako ću izgurati, ali nadam se da neće biti rat, možda je drugačija atmosfera u svijetu.

Na pitanje jesu li očekivali više od evropskog puta, odgovor je bio jasan:

Naravno, naravno da sam očekivala ali od toga nema ništa sa ovom vlašću.

Tri decenije nakon rata i 33 godine od članstva u UN-u, Bosna i Hercegovina ostaje zarobljena između prošlosti koju nije prevazišla i budućnosti u koju još nije zakoračila.

Dok se generacije smjenjuju, pitanje 'gdje smo danas?' sve češće zvuči kao optužba ne samo politici, nego i društvu koje je (pre)dugo tolerisalo.

Više pogledajte u anketi Emerina Ahmetaševića.