Dok sat otkucava prema 17. junu, kada ističe rok za isplatu više od 100 miliona maraka slovenskoj firmi Viaduct, država BiH tačnije, njena vlast opet je nijema. Ili bolje reći, nijemo saučesnički tiha.
Dug koji je nastao pogubnim političkim avanturizmom bh. entiteta Republika Srpska uskoro će s kamatama dočekati poreske obveznike, i to svih krajeva BiH, iako je 'grijeh' napravljen lokalno. Ali, kako to biva u zemlji gdje se direktorske i ministarske pozicije poklanjaju, sve država plaća, entiteti odlučuju, a građani šute.
Očekivana blokada
Sjednica Vijeća ministara BiH pokušala je naći rješenje. Zaključak odbijen. Srušili su ga ministri iz RS-a. Jer, kada ne možete potrošiti novac na način kako vam odgovara, onda blokirate sve. Pa i sigurnost države. Pa i budućnost.
Ministar komunikacija i prometa Edin Forto jasno je rekao da su 'ministri iz RS-a odbili podržati usvajanje zaključaka', iako je bilo govora, osim o Viaductu, i drugim tekućim arbitražnim predmetima.
Kako stvari stoje, to nikoga nije iznenadilo.
Šta je stvarna cijena?
Dok Elmedin Konaković podsjeća da 'svaki dan 9.000 ide iz džepova građana', niko ne govori o nevidljivoj cijeni: o izgubljenom povjerenju, urušenim institucijama, poniženoj državi.
Viaduct nije izolovan slučaj, simptom je to šire bolesti u kojoj se entitetska politika koristi kao poluga za slabljenje države, a istovremeno se iz državne kase očekuje sigurnost, budžet, sredstva. Sve ovo morao je omogućiti i neko iz Federacije BiH.
Ministri iz RS-a osim blokiranja rješenja sabotiraju i imenovanja u ključnim institucijama poput SIPA-e. I to bez zadrške. Za njih je SIPA 'neustavna', ali samo dok ne treba imenovati 'svog' čovjeka. Tada se i ustav selektivno tumači.
Politička šizofrenija
Borjana Krišto pokušava objasniti da je Predsjedništvo BiH odgovorno za budžet, ali istovremeno priznaje da tamo ništa ne prolazi. Budžet koji bi omogućio isplatu Viaducta već je dvaput srušen. A na pitanje šta sad? Odgovora nema. Samo najava da 'naredne sedmice neće biti sjednice'. Jer, eto, i političari zaslužuju predah. Plaćen, naravno.
U međuvremenu, radnici BHANSA-e, koji kontroliraju nebo iznad Bosne i Hercegovine, rade pod sve većom neizvjesnošću a dugovi sve veći.
I šta ćemo sad?
BiH će 17. juna, gotovo je sigurno, prekršiti još jednu međunarodnu obavezu. Platit će penale. A onda, kad stigne nova arbitraža opet ćemo šutjeti, opet će biti kasno.
Nema više dileme da su mehanizmi države BiH sistematski zarobljeni. I dok institucije tonu u blokadama, ministri iz RS-a hladnokrvno koriste krizu kao poligon za političko preglasavanje i ucjenjivanje.
Ali ne zaboravimo da Viaduct nije isključivo pitanje papira, sudova i budžetskih stavki. Radi se o ilustraciji sistema u kojem odgovornost ne postoji, u kojem građani uvijek budu ti koji plate dok se oni koji su dug napravili, ponosno odmaraju na račun istih tih građana.
Također, sve je to neko na neki način omogućio iz Federacije BiH. I dok posljednji novac iz zajedničke kase odlazi za tuđe greške, sve nas tiho sustiže istina da država u kojoj nema stabilne vlasti i koalicije uvijek najskuplje košta.
Ovaj događaj je pratila naša novinarka Mima Golubić.
