Na redovnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 20. maja, još jednom smo svjedočili kako se politika sve više pretvara u arenu međusobnih optužbi, licemjerstva i promašenih prioriteta.
Verbalni sukob između zastupnika SNSD-a Srđana Mazalice i opozicionog zastupnika Nebojše Vukanovića razotkrio je ne samo duboke političke podjele, već i neprincipijelne standarde kada je riječ o osudi historijskog revizionizma i političkog kalkulisanja s prošlošću.
Mazalica je optužio Vukanovića da je "kusur" u obračunima Trojke i HDZ-a, nazivajući ga "korisnim idiotom". No ono što je uslijedilo kao Vukanovićev odgovor nije bila tek replika u stilu dnevno-političkog prepucavanja, već podsjetnik na zaboravljenu odgovornost – da svi politički akteri trebaju reagovati na veličanje fašističkih simbola i ideologija, bez obzira od koga oni dolazili.
Vukanović je s pravom istakao kako se na Kupresu nije čula reakcija kada je Dragan Čović – lider HDZ-a BiH – javno veličao akcije HVO-a, koje u kolektivnoj svijesti mnogih nose teško breme rata i zločina. Poručio je da se nikada neće pokloniti onima koji slave ustaški pokret, podsjećajući kako bi reakcije iz RS-a bile momentalne i glasne da je neko iz bošnjačkog političkog korpusa veličao, naprimjer, handžar diviziju.
Ustao sam i rekao Čoviću da meni ne može postavljati uslove – kazao je Vukanović.
A upravo tu leži suština problema – u selektivnosti. U dijelu političke scene postoji tendencija da se fašizam i ekstremizam osuđuju samo kada dolaze "s one strane", dok se oni iz "naših redova" prešućuju, relativizuju ili čak glorifikuju.
Ovakve sjednice NSRS-a sve češće postaju prostor za samopromociju i politički marketing, dok se suštinska pitanja – poput ekonomskog stanja, pravne države, obrazovanja i zdravstva – guraju u drugi fokus.
