NIKAD NIJE OTKRIVENO KO JE UBIO ERMINA RAPU: CEDULJA JE BILA TRAG, ALI SE AUTOR UBIO PRIJE NEGO ŠTO JE ISPRIČAO ISTINU

Ermin Rapa rodio se 1970. godine.

Ubijen je 30. novembra 1997. godine. Bio je apsolvent na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Za vrijeme rata bio je borac Armije Republike Bosne i Hercegovine, dobar borac, koji se istakao u borbama na Žuči, Ugorskom i Treskavici. Ubijen je u rodnom selu Rakova Noga, u općini Ilijaš, selu koje se nalazi malo dalje od Čevljanovića, na dva kilometra od međuentitetske linije.

Tokom uviđaja kojim je rukovodio sudija Kantonalnog suda u Sarajevu, a prisustvovali predstavnici Kantonalnog tužilaštva, te pripadnici SFOR-a, IPTF-a i MUP-a Kantona Sarajevo, utvrđeno je da je “za sada nepoznati ubica došao iz pravca Republike Srpske, gdje se nakon ubistva i vratio”. To je utvrđeno 1997. godine i do danas nema ništa više informacija o ovom ubistvu. Iz Kantonalnog tužilaštva nikada nisu odgovorili na naš upit o ovom slučaju, piše Stav.

MUP Kantona Sarajevo odgovorio nam je ovako: “Policijski službenici MUP-a Kantona Sarajevo, dana 02.12.1997. godine Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo dostavili ‘krivičnu prijavu’ protiv NN izvršioca, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 36. KZ RBiH Ubistvo na štetu E.R.”

U trenutku kada je ubijen Ermin Rapa bio je s ocem Rašidom te rođacima Ibrom i Mensudom Rapom. Tražeći svjedoke ovog događaja i porodicu Ermina Rape, saznali smo da je na bolji svijet preselio njegov otac Rašid. Ni Ibro više nije među živima. Od četvorice Rapa koji su raščišćavali ruševine porodične kuće u Rakovoj Nozi onog dana kada je Ermin ubijen, danas je živ samo Mensud, koji je za Stav govorio o ubistvu rođaka Ermina.

ŠUMA NA MEĐUENTITETSKOJ LINIJI

Na početku razgovora kazao nam je kako mu je drago da Ermin očito nije zaboravljen.

  • Naše selo je zadnje bošnjačko selo prema Sokocu i sav taj dio oko Nišića reintegracijom je pripao Federaciji Bosne i Hercegovine. Odatle je naša familija, prije rata tu niko nije ni živio, možda jedna-dvije familije nas Rapa. Mi smo se nakon rata malo počeli povraćati, da malo očistimo, ispočetka oprezno, jer je međuentitetska linija od nas jedno dva kilometra. Srba je bilo tu u okolini dva sela, tu niko danas ne živi, a i prije rata ih je bilo malo. Prvo smo se vraćali oprezno, a kasnije se malo opustiš. Sve je gore bilo spaljeno, bila je stara džamija u selu, i ona je spaljena – priča Mensud i dodaje da su 30. novembra ujutro otišli u Rakovu Nogu da prebace neku građu iz štale koja je bila izgorjela u podrum kuće. Otišli su gore Mensudovim autom.

Kako bi nam što bolje opisao događaj, na komadu papira crta nam mapu. Objašnjava da se do sela iz smjera Čevljanovića ne može doći autom. Mora se auto ostaviti u šumi, zatim se spustiti u dolinu i iz doline se popeti u selo koje se nalazi na jednom uzvišenju. Tamo prema međuentitetskoj liniji nalazi se šuma.

  • Mi smo cijeli dan tu radili. Iz smjera RS-a došao je jedan cuko, nije lovački, nego neki kao jazavčar, mi smo ga hranili, nismo nikoga drugog primijetili. Ima voda dolje, niže od naših kuća. Sve je čistina, to je u smjeru ove šumice na međuentitetskoj liniji. Nekoliko puta smo išli na vodu. Vjerujem da smo čitav dan bili osmatrani. Cijeli dan smo bili na čistini, vjerovatno nismo svi pobijeni zato što nisu znali imamo li kod sebe oružja. Dok smo radili, više puta sam u toku dana učio ezan. Pred mrak smo spakovali stvari i krenuli livadom prema toj dolini, iz koje put dalje vodi kroz šumu do mjesta gdje smo ostavili auto. Nas trojica smo krenuli, a Ermin je ostao da nabere šipaka, valjda mu majka bila rekla. Mi smo već bili zašli u šumu, udaljeni maksimalno dvjesto metara od njega. U istom trenutku čuli su se pucanj i njegov jauk. Falilo je jedno dva-tri metra da i Ermin zamakne u šumu. Tačno se znalo kuda ćemo krenuti i tu su nas oni čekali, ne znam koliko ih je bilo. Upucali su ga s daljine od jedno osamdeset metara, rekao bih, iz šume koja se nalazi tamo prema međuentitetskoj liniji. Dotrčali smo do njega, zgrabili ga i povukli prema šumi i uzbrdo prema autu. Dovezli smo ga u Vogošću, s lijeve strane je pogođen u grudni koš. Preminuo je u putu – priča Mensud.

Istraga je utvrdila, govori Mensud Rapa, da je skoro sigurno pogođen iz snajpera. Ubica je vjerovatno došao iz RS, a tamo je i pobjegao.

  • Ja sam sljedeći dan s našom policijom i IPTF-om išao na mjesto ubistva, oni su nešto tražili, čahuru valjda… Vidjelo se da je utabano na mjestu gdje je bio ubica. Mogao se sa psom pratiti trag, ali to je bila samo istraga reda radi. Da je provedena kvalitetna istraga, sigurno bi se utvrdilo gdje je ubica otišao – priča Mensud.

Cijela porodica bila je u šoku. Nekoliko dana poslije ubistva, gore na Mrkovićima, na međuentitetskoj liniji, priča Mensud, bila je trgovina stoke.

  • Preko jednog Meme, koji je trgovao mesom, došla nam je jedna cedulja od Vladimira Tadića. Tu cedulju smo predali Draganu Miokoviću, koji je vodio taj slučaj. Vladimir je bio naš komšija iz susjednog sela. Na tom komadu papira pisalo je ovako: ‘Čuli smo da je ubijen Ermin, izražavamo ti saučešće, a nismo ga ubili mi niti Mrdići.’ Vrlo je zanimljivo to što je tvrdio da nisu Tadići i Mrdići, ali kao da haman zna ko jeste i ostavlja prostor kao da hoće kazati. Kao da je znao ko je ubica. To je bilo 1997. godine, još su te veze bile slabe. Jedan moj rođak bio je dobar s njim i odem ja kod njega i zatražim Vladimirov broj telefona. Negdje 2000. godine smo se čuli i počeli pričati o tome. Pitam ja njega: ‘Vladimire, postoji li mogućnost da se vidimo?’ Kaže on meni: ‘Kad hoćeš, gdje god hoćeš.’ I mi smo to dogovorili. Ali još je to 2000. i kontam: haj nek’ još malo stoji pa ćemo se vidjeti ne bi li mi ispričao šta zna. Domalo smo čuli da se taj Vladimir ubio. Navodno je pucao sebi u glavu iz puške kroz jastuk. Imam šuhvu da je on znao ko je ubica – ispričao nam je Mensud.

UBISTVA POVRATNIKA

Čini se da je s Vladimirom tajna otišla u grob. Rašid je umro prošle godine u ljeto. Ibro godinu prije njega. U Rakovoj Nozi nema više nikoga. Nema više ni onog hrabrog, odmjerenog i smirenog momka Ermina.

Neriješenih slučajeva ubistava povratnika mnogo je širom Bosne i Hercegovine, a govorimo samo o ubistvima, a ne i o teškim tjelesnim povredama, maltretiranjima i uništavanju imovine.

U augustu 1996. godine, u mjestu Mahala, općina Osmaci, došlo je do napada srpske specijalne policijske jedinice na Bošnjake koji su se vraćali svojim kućama. Tom je prilikom lakše tjelesne povrede zadobilo osamnaest bošnjačkih povratnika, dok je Muradif Alić zadobio teške tjelesne povrede, od kojih je podlegao 29. novembra 1996. godine u bolnici u Tuzli.

Na širem području Kalesije, u augusta 1996. godine, u njivi zvanoj “Memine vode”, udaljenoj dva kilometra od tadašnje linije razdvajanja, NN lica srpske nacionalnosti teško su ranili Aliju Agića, sina Rašida, rođenog 1929. godine u Čeliću, koji je istog dana od zadobijenih povreda preminuo.

U novembru 1996. godine, u naselju Gajevi, Kalesija, pripadnici MUP-a RS iz vatrenog oružja ubili su Mehmeda Arnautovića, sina Behadera, rođenog 1966. godine u Vražićima, koji je navedenog dana pomagao oko smještaja Bošnjaka u Gajevima.

U mjestu Laze, općina Zvornik, 15. augusta 1997. godine oko devet sati počinjena su dva ubistva i jedno lakše ranjavanje od strane NN lica s područja RS-a. Uviđajem, koji su izvršili operativci MUP-a TK, PS Teočak i pripadnici IPTF-a, utvrđeno je da su NN lica iz zasjede pucala iz automatskog oružja na grupu Bošnjaka koji su krenuli traktorom na izvlačenje ogrjevnog drveta. Indikativno je to da je u augustu 1996. godine na istom mjestu i na isti način ubijeno jedno lice s područja Federacije BiH, što upućuje na zaključak da se radi o mogućim istim izvršiocima.

U selu Laze 11. septembra 1996. godine život je izgubio Redžep Avdić iz sela Huseinovići od posljedica aktiviranja podmetnute ručne odbrambene bombe u snop raži.

U Vlasenici je 11. jula 2001. godine snajperskim hicem ubijena povratnica, šesnaestogodišnja djevojčica Meliha Durić.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

LAKIĆ O MOGUĆEM POVEĆANJU CIJENA STRUJE: NEMAMO UGLJA, NEMAMO PROIZVODNJE

0
Vedran Lakić, federalni ministar energije, rudarstva i industrije, kazao je nema dovoljno uglja u rudnicima da bi se proizvodile potrebne količine električne energije u Federaciji Bosne i Hercegovine.