Svoj opširni osvrt u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung na novi film Jasmile Žbanić “Quo vadis, Aida?” njemački novinar Michael Martens započinje podsjećanjem na genocid u Srebrenici: pokolj više od 7.000 muslimana u tadašnjoj “zaštićenoj zoni UN-a” od strane vojnika srpske vojske pod zapovjedništvom Ratka Mladića.
Na prikupljanju autentičnih dokumenata za taj film je, piše Martens, redateljica radila gotovo deset godina. “Ona je obavila ogroman istraživački posao, danima je razgovarala s ožalošćenima, preživjelima i bivšim pripadnicima Plavih kaciga, proučila je hiljade stranica zapisa Haaškog tribunala o ratnim zločinima kao i opsežnu naučnu literaturu. Poznata je njena opsjednutost detaljima.”
Otuda je, kaže autor, na kraju samo bilo pitanje hoće li ona uspjeti to ogromnu količinu dokumenata, izjava svjedoka i statističkih podataka složiti u jednu uvjerljivu priču, ili će na kraju sve završiti kao neka kostimirana drama bez prave težine. “Ukoliko su dosadašnje reakcije na film mjerilo, čini se da je poduhvat Jasmile Žbanić uspio”, zaključuje Martens.
Najosjetljivija tema u BiH
Film koji će se u Njemačkoj, ukoliko pandemija to dopusti, početi prikazivati tek sljedeće godine, već je gostovao na različitim svjetskim filmskim festivalima i posvuda je imao veliki uspjeh. U Beču je film prikazan kratko prije stupanja na snagu novih ograničenja zbog pandemije i “nakon stotinjak minuta, koje su mjestimice bile teško izdržljive, publika je sasvim tiho napuštala dvoranu”. “Priča o Aidi, bosanskoj prevoditeljici u službi Ujedinjenih naroda, koja bezuspješno pokušava spasiti svog supruga i svoja dva sina, duboko doima gledatelja. Mada je već unaprijed poznato kako će sve završiti.”
Martens smatra kako se odlukom da snimi film o genocidu u Srebrenici Žbanić odlučila za najosjetljiviju temu koja postoji u Bosni. “U narativu bosanskih muslimana je Srebrenica ‘negativni mit o utemeljenju’ bosanske države, a Žbanić se na to izričito poziva kad u razgovorima o poteškoćama kod snimanja filma citira Adornovu tezu o tome da je nakon Auschwitza barbarstvo pisati poeziju.”
