Pod francuskom zaštitom tokom revolucionarnog rata, Siros je dočekivao trgovce izbjeglice sa drugih ostrva i napredovao gradeći hiljade brodova. Ovdje su otvorene bogoslovije i škole, štamparije i pozorišta. Katolici su se klanjali na padinama, a grčki pravoslavci dolje, piše Travelmagazine.
Ovih dana, sa živahnim komercijalnim brodogradilištem i populacijom od 30.000 stanovnika, ovo je definitivno rajsko, nezavisno i krajnje živopisno ostrvo.
Najlepši dio? Siros ima relativno malo posjetilaca te vam pruža priliku da u njemu uživate u spokojnoj tišini.
Siros – raj koji turisti još nisu otkrili
Ekipa CN Traveller-a pitala je Antonisa, lokalca, zašto je to tako. U kafiću na uglu trga Miaouli u primorskoj prestonici Ermoupoli, dok je rastvarao kocku šećera u kafi od kardamoma.
Kroz veselu gomilu vrabaca, 85-ogodišnji otac Aleksandros, u crnim haljinama i šeširu, polako je njihao vreću kolača za doručak pored ogromnih palmi prema radnjama nagomilanim trešnjama i prodavnicama papira veličine ormana.
Antonis ih je podsjetio da postoje i gore stvari od toga što jedno grčko ostrvo jednostavno nije poput bilo kojeg drugog i potpuno zanemareno od masovnog turizma. Ponavio im je i svoju najbolju priču iz vremena kada je Greta Garbo dolazila u posjetu svojoj porodici.
Antonis je tada imao devet godina. Bilo je to 60-ih godina. Skuter je prošao pored njih, sa kutijama kajsije, dok je Antonis pričao kako su se njegovi dobrostojeći roditelji brinuli šta da ponude povučenoj zvijezdi. Tačno koje čaše za vino.
Siros – mjesto koje su voljeli Greta Garbo, kraljica Viktorija i Bajron
Priče o poznatima nisu rijetke na Sirosu. Kraljica Viktorija je baš ovdje zavoljela lokum (ratluk) – tursku poslasticu koja je na Sirosu bila popularna pod pokroviteljstvom sultana Abdula Hamida.
Svake godine nekoliko pakovanja lokuma od ruže slalo se u Bakingemsku palatu. U gradskoj luci, danas jahte krase obalu oivičenu ogromnim ruševinama magacina iz devetnaestog vijeka, nekada punih brašna i tekstila, kada je ovo bio centar trgovine.
Odesa, Trst, Marsej, Liverpul i Siros. To su bili gradovi na glavnim trgovačkim rutama. Danas se u luci nalaze butici i restorani pretrpani tanjirima ribljih specijaliteta i kotleta od spanaća i jagnjetine. Zapanjujuće, ali uličice ka Vaporiji izgledaju kao iz Sijene. Romantično, renesansno i pompejsko doba očaralo je i Bajrona, još jednog slavnog ljubitelja Sirosa.
Vaporia – poznata i kao Mala Venecija, je prelijepa. Ovaj kvart glavnog grada Ermoupolija, izgleda kao gracija iz skupih kuća starih trgovaca, dok vam se otvara pred očima sa nekim djelimično zapuštenim, a drugim detaljno obnovljenim kućama.
Na mapi nijedno selo na Sirosu nije predaleko. Ipak ovdje putevi mogu biti strmi i oštri, prepuni neošišane trave i ljubičica na koje je pala meka svjetlost, piše B92.
Plaže su ovdje takođe skrivene, ali kada ih otkrijete otvaraju vam se u zapanjujućem živahnom svjetlucanju – pijesak je metalno sive boje (iako je uvala na Agathopes-u zlatna). Do nekoliko se može doći samo brodom ili pješice.
Ribarsko selo Kini je najljepše, voda bistra do dubine, a kuće duž pročelja nanizane natpisima za izdavanje soba. Restorani poput Allou Yialou pripremaju riblje specijalitete pržene u ruzmarinu ukusa sočno zelene boje, gotovo poput eukaliptusa – masnog, ljekovitog mirisa koji kao da prodire u sunčevu svjetlost i pejzaž, dok muškarci igraju društvene igre niz morski put prekriven borovim iglicama.
Šta još treba da vidite na Sirosu?
Ano Siros, staru katoličku prijestolnicu, možda i najljepši kutak ostrva, gdje su ostrvljani 1208. godine pobjegli saracenskim gusarima, gradeći utvrđeno naselje na konusnom brdu. Mikonos je samo mrlja na horizontu.
