U Bosni i Hercegovini samo je jedna kompanija ovlaštena za mjerenje gledanosti, što znači da može nametati svoja pravila, mijenjati ih u skladu sa svojim interesima, iznositi netačne podatke i sve to bez ikakvih posljedica.
Ekonomski analitičari upozoravaju da je postojanje monopola u ekonomiji opasno, a naročito kada je riječ o monopolu u kojem je privatnu kompaniju za konkretan posao ovlastila država.
U grafičkom prikazu samo ćete uočiti velika odstupanja u gledanosti i za 13. juli 2020. godine, baš kao što je bio slučaj i u proteklim danima, mjesecima…
AM je pokazao da se manje bavi poslom kojim bi trebao, a više djelima koja se nalaze opisana u Krivičnom zakonu BiH. Taj AM, društvo s ograničenom odgovornošću, i očito ograničene grupe ljudi čije interese zadovoljava, osnovala je kompanija NMAM Media Audience Measurement Limited sa sjedištem u Nikoziji, na Kipru, i nema mnogo razloga vjerovati offshore kompaniji. Uz to, vode je Hasen Mašović, direktor (raniji suvlasnik TV, poznat i kao „berzanski mešetar“) i Reof Kljajić (nije naročito poznat ni po čemu), prokurist, a svi koji ih znaju kažu da „nisu prevarili samo one koje nisu stigli prevariti“. I sad, što bi dva lika sa standardnim bh. imenima i takvim porijeklom, Mašović i Kljajić, u Sarajevu osnivali firmu, zaobilaznicom – preko Kipra?! Ako ste pomislili da je u pitanju kriminal, pranje novca, prevare – i mnogi druge misle jednako.
Tako je AM od domaćih medija, od onih koji u njima rade pokrao milione. Ali jedan čovjek misli da je njihov rad baš kakav treba biti. On se zove Zijad Džemić, direktor je Instituta za mjeriteljstvo BiH. AM je uveo na tržište, protuzakonito mu omogućio da „po zakonu“ radi i za to, čulo se na sjednici Vijeća ministara, dobio dva stana, jedan u Beču, drugi u Sarajevu. Bilo je i ima i drugih ličnih koristi, ali dovoljno je spomenuti stanove. Uglavnom, ne čudi što je Džemić zadovoljan radom kiparskog izroda.
Ako je istina sve što pišete, pomišljate, zašto niko nije u zatvoru, zašto se barem nekome ne sudi, zašto nije smijenjen taj Džemić. Eh, da su odgovorni u zatvoru ili da im se barem sudi, da je Džemić smijenjen i da se ispituje porijeklo njegove imovine, onda bismo imali pravnu državu, a korupcija ne bi stanovala u njoj. Ipak, drugačije je.
Ovdje, u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, s milionima koji se ukradu od drugih, moguće je kupiti slobodu, poziciju, pa čak i ugled. Moguće je kupiti i tužioce, čak i sudije. Mogu se „potkovati“. Mnogima čak nije mrsko da budu „potkovani“.