Kad bismo se u tekstu ispod bavili džeparošima iz sarajevskih tramvaja, objasnili koje tehnike i kakve poluge koriste dok vade tuđi novčanik i stavljaju ga u svoj džep, privukli bismo vašu pažnju.
Kada bismo govorili o direktnim pogodbama u procesu javnih nabavki za bilo koji nivo vlasti i dali primjere kako se vaš novac prebacuje u tuđe džepove, privukli bismo vašu pažnju.
Kada bismo pisali kako su pokradeni radnici “Krivaje” i “Vitezita”, “Feroelektra” i “Konjuha” i kako su kradljivci novac utrošili u proširivanje svojih nepokretnosti, još vam pokazali i fotografije, bili biste zainteresirani.
Pljačka o kojoj govorimo nešto je drugačija od spomenutih primjera, ali ima jednake elemente – jednako se krade i jednako naš novac završava u tuđim džepovima i od njega pojedinci šire spisak na svom posjedovnom listu.
Obratite pažnju.
Samo u jednom mjesecu od Hayat TV-a ukradeno je cca 100.000 maraka. Nestala je lova preko papira…
Evo dokaza – poredimo dva mjerača gledanosti i dvije TV stanice. Prvi je ovlašteni mjerač Audience Measurement (AM), s navodnim uzorkom od gotovo 240 domaćinstava u Federaciji (kabl). Drugi je Panel (FBiH) s uzorkom od više od 210.000 domaćinstava. Prva stanica je Hayat TV, druga TV1.
Prema rezultatima prvog, Hayat je u septembru bio gledaniji od TV1 gotovo beznačajno, 1,3 puta. Hayat i TV1 su na listi najgledanih stanica prema AM-u, rame uz rame. Rezultati drugog pokazuju da je Hayat bio gledaniji čak 6,5 puta. Na listi najgledanijih stanica Panela je Hayat, pa 21 (dvadeset jedna) druga TV stanica, pa tek onda TV1. Kad sve ove pozicije i gledanost pretvorimo u novac, to je, kako rekosmo, gotovo 100.000 KM mjesečno.
A zašto vjerovati Panelu, a ne AM-u, pitate se. Odgovorili bismo da za to postoje najmanje dva razloga:
Prvi, uzorak koji koristi AM je premali. Mogućnost odstupanja i greške je velika. Jedan mjerač (peoplemeter) predstavlja populaciju od 9.000 do 10.000 osoba. 10 mjerila = cca 100.000 ljudi. Ugradite li mjerila „po uputama“ i pojedince ste „ugradili“ s minimalno 100.000 mjesečno. Drugi, pak, Panel, nema takvih mogućnosti. Pokazuje stvarne i trenutne rezultate u svakoj porodici, za svaki TV prijemnik. Zato je pouzdan.
Drugi razlog, mnogo važniji – po dosadašnjoj praksi, AM je pokazao da se manje bavi poslom kojim bi trebao, a više djelima koja se nalaze opisana u Krivičnom zakonu BiH. Taj AM, društvo s ograničenom odgovornošću, i očito ograničene grupe ljudi čije interese zadovoljava, osnovala je kompanija NMAM Media Audience Measurement Limited sa sjedištem u Nikoziji, na Kipru, i nema mnogo razloga vjerovati offshore kompaniji. Uz to, vode je Hasen Mašović, direktor (raniji suvlasnik TV, poznat i kao „berzanski mešetar“) i Reof Kljajić (nije naročito poznat ni po čemu), prokurist, a svi koji ih znaju kažu da „nisu prevarili samo one koje nisu stigli prevariti“. I sad, što bi dva lika sa standardnim bh. imenima i takvim porijeklom, Mašović i Kljajić, u Sarajevu osnivali firmu, zaobilaznicom – preko Kipra?! Ako ste pomislili da je u pitanju kriminal, pranje novca, prevare – i mnogi druge misle jednako.
Tako je AM od domaćih medija, od onih koji u njima rade pokrao milione. Ali jedan čovjek misli da je njihov rad baš kakav treba biti. On se zove Zijad Džemić, direktor je Instituta za mjeriteljstvo BiH. AM je uveo na tržište, protuzakonito mu omogućio da „po zakonu“ radi i za to, čulo se na sjednici Vijeća ministara, dobio dva stana, jedan u Beču, drugi u Sarajevu. Bilo je i ima i drugih ličnih koristi, ali dovoljno je spomenuti stanove. Uglavnom, ne čudi što je Džemić zadovoljan radom kiparskog izroda.
Ako je istina sve što pišete, pomišljate, zašto niko nije u zatvoru, zašto se barem nekome ne sudi, zašto nije smijenjen taj Džemić. Eh, da su odgovorni u zatvoru ili da im se barem sudi, da je Džemić smijenjen i da se ispituje porijeklo njegove imovine, onda bismo imali pravnu državu, a korupcija ne bi stanovala u njoj. Ipak, drugačije je. Ovdje, u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, s milionima koji se ukradu od drugih, moguće je kupiti slobodu, poziciju, pa čak i ugled. Moguće je kupiti i tužioce, čak i sudije. Mogu se „potkovati“. Mnogima čak nije mrsko da budu „potkovani“.
Ima i poštenih. Sigurno ima. Samo ne znamo gdje su ni šta rade. I evo javno pozivamo i prozivamo: ako u Tužilaštvu KS ili u Tužilaštvu BiH ima jedan tužilac koji želi raditi svoj posao i ne pristaje biti „potkovan“ stanovima ili ciframa s mnogo nula, a u eurima, neka se javi, neka uzme predmet (a nalazi se u ladicama oba tužilaštva) i neka utvrdi postoji li kršenje zakona, ima li osnovane sumnje u počinjenje krivičnih djela, ima li organizirane kriminalne grupe koja hara i uništava domaću medijsku industriju. Pa ako ima, neka podigne optužnicu, neka ih tuži. Ako nema, neka tuži Hayat, a mi ćemo rado pristati da nam se sudi.
