POKUŠAJ OPSADE (I ZLOČINA) NAD ISTINOM

Izvještaj Komisije Vlade Republike Srpske o stradanju Srba u Sarajevu 1991 - 1995.

Piše: Dženana Karup Druško

Izvještaj o Sarajevu, navodno napisan od strane šest svjetskih “eksperata” pod krinkom Vlade RS-a, što mu daje institucionalni kredibilitet, negira i opsadu i zločine počinjene u Sarajevu, zbog čega su i OHR i PIC već morali reagirati i osuditi ovo negiranje, ili se, možda, svojim ćutanjem drže po strani kako ih Dodik ne bi optužio da podržavaju “samo jednu stranu”. Osnov za reagiranje i OHR-a i PIC-a moraju biti činjenice utvrđene pred dva suda Ujedinjenih nacija u Haagu. Pogotovo što se očekuje već najavljeni i “izvještaj” o Srebrenici. Ironija je da su upravo Sarajevo i Srebrenica najbolje dokumentirani haški predmeti.

Institucionalno negiranje genocida i masovnih zločinima počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini postalo je najprioritetnije, ali i najprofitabilnije zanimanje za banjalučku i beogradsku politiku. Nekažnjenom negacijom (i revizionizmom kao direktnom posljedicom toga), i slavljenjem zločina i zločinaca, Srbija zajedno sa Miloradom Dodikom, a uz podršku Ruske Federacije, profilira opasnu političku situaciju u Evropi. Jer, negacija koju godinama sistemski, planski, organizirano i u kontinuitetu nameću Beograd i Banja Luka preko medija, akademske zajednice, historičara, političara, obrazovnog sistema, vjerskih lidera… uvijek je spojena s negacijom srpskih teritorijalnih osvajanja s kraja devedesetih, ali i opravdanjima za agresiju na suverene države bivše Jugoslavije.

Negacija činjenica, presuda međunarodnih sudova, historijskog konteksta, a onda i zamjena teza nametanjem narativa i “dokaza” da je srpski narod bio žrtva i doživio genocid devedesetih godina preduvjet je srbijanske politike za ujedinjenje “srpskog sveta”. Osnova sadašnjih teritorijalnih pretenzija Srbije i “srpskog sveta” upravo je negacija počinjenih zločina, i uz to stalni pokušaji izazivanja kriza: uz negaciju zločina, glorifikacija zločinaca, zaštita zločina i zločinaca od strane Srbije i “srpskog sveta” osnovica je za izazivane ne samo krize u BiH nego evropske, pa i svjetske, jer time se direktno potkopavaju demokracija, vladavina prava, međunarodno pravo i međunarodni sudovi, a uspostavljaju standardi po kojima se zločin isplati i nagrađuje.

Historijski presedan

Jedno od glavnih dostignuća Haškog tribunala, koje su mnogi s ponosom isticali – da zločini nisu nekažnjivi i da nema nedodirljivih, s obzirom da su osuđeni najviši srpski politički, vojni i policijski dužnosnici zbog zločina počinjenih u BiH, ovim se opasno derogira. Jer, dok s jedne strane sudovi u Haagu osuđuju politike koje su dovele do stravičnih zločina na području bivše Jugoslavije, zbog čega je protiv Srbije čak i NATO intervenirao a nakon intervencije protiv srpskih snaga u BiH, praveći historijski presedan, te iste politike u Bruxellesu ne nailaze na osudu, naprotiv.  

Potvrđuje tu praksu, nažalost, i izostanak bilo kakve reakcije međunarodnih zvaničnika, počev od visokog predstavnika Valentina Inzka, koji personificira međunarodnu zajednicu u BiH, do njemačke ambasadorice u BiH (njena zemlja se također tretira u ovom uradku), na Izvještaj o stradanjima Srba u Sarajevu 1991-1995. godine a koji je uradila grupa, kako sebe zovu nezavisnih međunarodnih eksperata, imenovana od strane Vlade Republike Srpske. Uostalom, nebitno je o kakvim “ekspertima” se radi jer svijet se i danas svako malo sreće s različitim “ekspertima” koji zastupaju antisemitizam i pored brojnih dokaza i istine o Holokaustu, ono što daje težinu ovom izvještaju jeste da iza njega stoji Vlada Republike Srpske, a što mu daje institucionalnu snagu i predstavlja osnovu za javno djelovanje i završetak teritorijalnih pretenzija.

Da li se slučajno ovaj izvještaj pojavljuje nakon Dodikovih poruka o mirnom razdruživanju, a onda i saznanja o non paperu Janeza Janše koji podržava nekoliko evropskih zemalja, i dok se tiho provodi “agrarna reforma” u RS kojom se (pokušava) oteti zemlja od mnogih Bošnjaka?

Izostanak bilo kakve reakcije međunarodnih zvaničnika na Izvještaj Vlade RS-a o zločinima nad Srbima u Sarajevu, pretpostavka je da za nekoliko godina čujemo kako su oni svi podržali ovaj izvještaj, jer ukoliko je bio temeljen mimo zakona, lažan i netačan, zašto ga visoki predstavnik nije ukinuo, zabranio, ili bar kritikovao, kao i drugi međunarodni predstavnici i diplomatski kor u BiH?!

U prilog tome govori izjava Milorada Kojića, direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, koji je i bio osnovni izvor za nastajanje ovog izvještaja, a koji je rekao da je “Vlada RS konstatovala u svom zaključku kojim je primila k znanju Izvještaj međunarodne komisije da on treba da doprinese objektivnom i nepristrasnom prikazivanju događaja u posljedenjem ratu, konkretno o stradanju Srba u Sarajevu”. Čemu već svjedočimo kroz istrage tužitelja u BiH koji ni 29 godina nakon početka opsade Sarajeva nemaju niti jednu optužnicu o tome.

Koncept bijele supremacije 

Izvještaj o Sarajevu, navodno napisan od strane šest svjetskih “eksperata” pod krinkom Vlade RS-a, negira i opsadu i zločine počinjene u Sarajevu, zbog čega su i OHR i PIC već morali reagirati i osuditi ovo negiranje, ili se, možda, svojim ćutanjem drže po strani kako ih Dodik ne bi optužio da podržavaju “samo jednu stranu”. Osnov za reagiranje i OHR-a i PIC-a moraju biti činjenice utvrđene pred dva suda Ujedinjenih nacija u Haagu. Pogotovo što se očekuje već najavljeni i “izvještaj” o Srebrenici. Ironija je da su upravo Sarajevo i Srebrenica najbolje dokumentirani haški predmeti.

Izostankom reakcija, cijela bolumenta zapadnih predstavnika bit će direktni saučesnik u ovoj negaciji, ali istovremeno i u izazivanju opasnih kriza u BiH i regionu, jer ratne rane još nisu zarasle. Žalosno je da dokazani zločinci i njihovi zaštitnici ismijavaju i vrijeđaju zapadne predstavnike, ali i ismijavaju i ponižavaju sve ono čime se Zapad i njegovi predstavnici ponose govoreći o (svojoj) demokraciji, vladavini prava i općim, univerzalnim vrijednostima na kojima počivaju i Ujedinjene nacije (i njihovi sudovi u Haagu).

Do kojih razmjera ide srpska politika pokazuje upravo Izvještaj za Sarajevo u kome se “eksperti” nadugo i naširoko bave cijelim svijetom kako bi pokazali kako su Srbi nedužne žrtve, a ne agresori i počinioci najstravičnijih zločina nakon Drugog svjetskog rata u Evropi. Tako se u drugom poglavlju Izvještaja, u tački 2, pod naslovom “Američka/nacistička pseudonauka eugenika”, navodi: “…koncept bijele supremacije u SAD datira još iz vremena nastanka SAD-a (…) ideje da je Bog predodredio bijele muškarce da budu superiorni u odnosu na sve ostale.

Nacistička Njemačka je proširila vjerovanje u bijelu supremaciju, podržavši društveni inženjering  superiorne arijevske rase. (…) U Evropi koja je tada bila pod uticajem nacista postojala je kategorija inferiornih ljudi u koju su svrstani Jevreji, Cigani (Romi), nebijelci, pa čak i bijelci kao što su Srbi… Nacistički zločini dobili su veliki publicitet uglavnom zbog ekstremnih mjera Konačnog rješenja. Ono što je manje poznato jesu američke dobro čuvane tajne o njenim ranijim politikama sterilizacije, smeštanja u institucije i egzekucije svih onih koji su smatrani genetski inferiornima u odnosu na dominantno bijelo društvo…” (U Izvještaju je opširno o ovome pisano)

Uloga Slovenaca i Hrvata u sukobima

U pomenutom poglavlju se navodi i ovo: “… narativ o sukobu između agresivnih Srba i nevinih Bošnjaka preovladava do danas, o čemu svjedoči usaglašeni medijski napor da se svijet neprestano podsjeća na zla koja su Srbi počinili nad mirnim Bošnjacima, narativ u kojem se skoro ni ne spominju uloge koje su imali takozvani civilizovani sjeverni Jugosloveni u sukobu – Slovenci i Hrvati i njihovi posrednici. Niti se spominje ništa manje važna priča o tome kako su Slovenci i Hrvati profitirali od nastavka rata i stekli svoje bogatstvo od ovog krvavog novca.

Neprekidno optuživanje samo jedne strane u sukobu, koji je, očigledno, bio građanski rat između dvije strane u velikoj mjeri se zasniva na kontinuiranom prihvatanju (…) Hitlerove arijevske paradigme, gdje se Srbi smatraju inferiornim narodom, poput Jevreja i Roma”!?

Rafael Izraeli, kao član Komisije koja potpisuje Izvještaj, u intervju za crnogorske medije, koji ga predstavljaju kao “stručnjaka za islamski radikalizam” i profesora sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu, ustvrdio je da su “muslimani, kao i svugdje kada su u pitanju sukobi u svijetu bili predstavljeni kao sveci koji rade dobre stvari dok su Srbi odlikovani kao izrazito loši”. Nasuprot tome, oni su u Izvještaju prikazali Srbe kao žrtve fašizma, a po Izraeliju Komisija to stavlja u kontekst Drugog svjetskog rata: “Mi smo rat devedesetih godina u BiH tretirali kroz istorijsku prizmu cijelog 20 vijeka kada su u Drugom svjetskom ratu Muslimani i Hrvati, takođe, bili zajedno protiv Srba i učinili mnogobrojne zločine nad svojim komšijama.”

Dakle, Komisiji nije bilo dovoljno da u svom revizionističkom projektu obuhvati “samo” zadnji rat u BiH, nego su se bavili i Drugim svjetskim ratom u kome su, po Izraeliju, Srbi bili antifašisti, a Muslimani i Hrvati fašisti i slijedom toga tvrdi: “Rat devedestih nije bio odvojen događaj od prethodnog rata, već se može reći da je njegov nastavak”!?

Izraeli je ustvrdio i da “ako je istina da su Srbi u Srebrenici počinili zločin nad Muslimanima, istina je i da su u Sarajevu i mnogim drugim mjestima Srbi bili veće žrtve. (…) Nije iznenađenje da su Srbi 1996. godine morali da napuste Sarajevo, jer im nije bilo mjesta u tako radikalizovanom islamskom okruženju.”

I negatori i revizionisti

Na stranu da teško da i najveći negatori i revizionisti iz regiona mogu dostići Izraelijeve tvrdnje i teze, ali iz Izvještaja evo, saznajemo da je, ustvari, Hitlerov nacizam imao preteču u američkom društvu i da su Srbi žrtve zapadne supremacije, odnosno Amerikanaca, pa Nijemaca, pa onda i Amerikanaca i Nijemaca i drugih iz EU. A onda Hrvata i Muslimana koji su bili protiv njih u Drugom svjetskom ratu, a zadnji ratovi su, po Komisiji, nastavak toga!?

Čini se da bi gospodin Inzko iz više razloga trebao pročitati ovaj izvještaj: da se informiše o zlu koje je bečka politika donijela na ove prostore u vrijeme Austro-ugarske; zbog napada na dejtonski Ustav; negiranje naslijeđa suda u Haagu; falsificiranje dokaza; podmetanje teorija zavjere i teza da je BiH kriva za agresiju i napad na JNA – “legalnu oružanu silu u BiH”.

U Izvještaju se, u stvari, najmanje piše o navodnim zločinima nad Srbima, ali se naširoko objašnjava kako su Sarajlije držale Republiku Srpsku u okruženju, odnosno da su Sarajlije odgovorne za opsadu Grbavice, Ilidže, Vogošće… Koje su, btw, očito se zaboravilo i mora se ponavljati – kontrolirale srpske snage a njihovi komandanti i političari osuđeni u Haagu (Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Mićo Stanišić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić…)

No, iz Izvještaja se može saznati i da je MKSJ presudio da je međunarodni konflikt u BiH bio samo do 19. maja 1992. i to tako što je BiH napala Jugoslaviju, a od 19. maja u BiH je bio građanski rat. “Eksperti” Vlade RS-a za ovu tvrdnju citiraju prvostepenu presudu Dušku Tadiću iz 1997. godine koja je 1999. bukvalno poništena, a pravosnažno je utvrđeno da je agresija Srbije na BiH (međunarodni konflikt) trajala do potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

“Eksperte” očito nisu zanimale tri pravosnažne presude za agresiju Srbije i pet pravosnažnih presuda za agresiju Hrvatske – njima je bila važna (poništena) prvostepena presuda Tadiću, kao ključna istina za negatore. Kao što im je u Izvještaju bilo važno navesti kako su Amerikanci potkopali MKSJ po dolasku Georga Busha i tražili, navodnu, reviziju svih optužnica, što je najobičnija izmišljotina, ali vrlo opasna jer se to predlaže kao model za reviziju svih presuda Haškog tribunala, valjda počev od Radovana Karadžića kako bi ”nevini predsjednik“ bio spašen od fašističke zapadne civilizacije.

Ćutanje je podržavanje negatora

Možda jeste skinuta tabla s imenom Karadžića, ali ovaj izvještaj, sa svojom institucionalnom težinom, stoji i niko ga nije ocijenio kao lažan, netačan, neutemeljen, a svojim ćutanjem visoki predstavnik, koji u BiH personificira zapadne predstavnike zadužene za BiH, institucionalno podržava i toleriše ovakav izvještaj. Nikola Špirić je ustvrdio da oni Srbi koji priznaju genocid u Srebrenici mogu stati u jednu sobu.

Da ste ih kažnjavali vjerovatno bi bila samo jedna soba negatora, i to samo onih iz vrha politike. Da se ovako dozvolilo negiranje Holokausta u svijetu, i da se to nije kažnjavalo, pitanje je kakva bi danas bila percepcija javnosti o tome. Nije dovoljno doći i pokloniti se žrtvama u Srebrenici 11. jula, a ignorirati negatore tokom cijele godine koji u svojim negacijama postaju sve žešći i žešći.

A u suštini je sve vrlo jednostavno, ukoliko postoji volja – dovoljno je da visoki predstavnik, kome mandat to dozvoljavala, ukine komisije i njihove izvještaje kojima je u osnovi da negiraju haške presude; da ukine sva priznanja ratnim zločincima; donese zakon kojim će sa zabranjivati negiranje genocida (što je sam obećao); pokrenute revidiranu strategiju koja opet stagnira a nakon što su deblokirana sredstva iz IPA fondova, u okviru koje će se među prvima procesuirati osobe s haške A liste; da donese odluku kojom će se bh. vlasti obavezati da upišu u državne evidencije presude MKSJ-a; da Zapad prestane zatvarati oči na to da su Srbija i Hrvatska zaštitnice i utočišta ratnim zločincima.

Ili je izvještaj nastavak zapadnog saučesništva u negiranju?

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

ZASLAĐENA PIĆA SU UKUSNA, ALI POVEĆAVAJU RIZIK OD KARDIOVASKULARNIH BOLESTI

0
Žene koje piju jedan ili više zaslađenih napitaka dnevno imaju više od 20 posto veće šanse za razvoj kardiovaskularne bolesti, tvrde istraživači.