Neki od njih usmjerili su svoje učenike ka njihovim krajnjim profesijama i pomogli im u ostvarivanju snova. Danas slavimo upravo njih koji su jedan od stubova našeg društva. I odabirom svog poziva, pristali su na to, na jednu od najodgovornijih profesija u društvu. Gošća emisije DDBIH bila je Indira Buljubašić, profesorica bosanskog jezika i književnosti.
- Djeca su zajednički zadatak porodice i škole. Samo uz izuzetno dobru saradnju porodice i škole dijete može napredovati, ali napredovati u smislu da zajednički prvo otkrijemo njegove želje, talente, vještine, sklonosti, da ga ne šaljemo na kolsjeke koji se nama dopadaju. Tu nastaju greške. Dijete se ne može obrazovati samo u školi, ono se mora obrazovati i u kući.
To obrazovanje počinje vrlo rano, kroz niz primjera, od onoga kad sjednete i čitate svom djetetu bajke. Dijete se ne smije odgajati samo u porodici, a da škola trčeći za uspjesima, takmičenjima zaboravi tu svoju odgojnu funkciju, jer su u konačnici škole i registrovane kao odgojno-obrazovne institucije. Ja često gledam prvačiće kad ih mame dovedu na upis i kažu: „ Znate, sam uključi laptop i sam nađe film koji mu se dopada“.
A onda dijete nosi patike na ljepljenje jer ne zna da sveže pertle do IV razdeda osnovne škole. Moramo zajedno da radimo, a zajedno možemo raditi samo ako vjerujemo jedni drugima” istakla je profesorica.
Roditeljima je poslala poruku: “Verujmo jedni drugima, isti nam je zadatak. To su naša djeca.”
Narod smo s kulturom utemeljenom još u davnoj prošlosti, danas je ta kultura naizgled narušena između ostalogm i određenim televizijskim sadržajima koji su dostupni djeci. Hayat TV, za razliku od mnogih drugih, pa i javnih emitera, vodi računa o programskom konceptu. S ponosom ističemo da je Hayat TV prva telvizija koja na dječijem kanalu emitirala sadržaj na bosanskom jeziku. Prepoznaju li roditelji važnost upravo ove komponente u odgojnom procesu svoje djece, pitali smo našu gošću.
- Tu važnost smo prvi prepoznali našoj zbornici, kad su počele dolaziti moje kolegice, koje imaju malu djecu, koja prate Hayatovce i rekle: „ Napokon mi je dijete progovorilo bosanski jezik“. S obzirom da su mame često zauzete, dijete gleda televiziju, znalo se dešavati da dijete poprimi jako puno riječi koje ne pripadaju bosanskom jeziku, što nije uopšte strašno. To je naprotiv još jedno dodatno bogatstvo u našem jeziku, u konačnici ja sam profesorica sva tri jezika i radujem se jezičkom bogatstvu. Međutim ukoliko se u porodici govori bosnaski jeizk, onda je dolazilo do odredjenih nesuglasica i nerzumijevanja kad dijete traži juhicu ili nesto slično. Divno je to što je Hayat uradio jer pod utjecajem medija naravno da se mijenja dječiji jezik – zaključila je profesorica Buljubašić.
