Šestog februara 2023. godine u blizini samog epicentra zemljotresa teško je stradao i turski grad Gaziantep, smješten na jugu zemlje, blizu granice sa Sirijom, jedan od najstarijih gradova svijeta, šesti najmnogoljudniji grad u Turskoj, prijestolnica istoimene provincije.
Skoro godinu dana od prirodne katastrofe, Gaziantep još liječi svoje rane uz pomoć države i nacije. U zemljotresu je stradalo skoro četiri hiljade ljudi, uništeno je preko četiri hiljade zgrada, a ozbiljno oštećeno čak 15 hiljada stambenih objekata.
U NEVOLJI SE POZNAJE PRIJATELJ
“U muci se poznaju junaci” ili “u nevolji se poznaje prijatelj”, glase stare narodne poslovice…
Nevolja koja je zadesila Turke još više ih je ujedinila, od Edirena i Istanbula, do Ankare, Izmira, Trabzona, Konye, Sivasa, Adane, Hataya…
Turci, odvažni i hrabri, odavno svjesni da su velika nacija, solidarni u bolu i činjenju dobra, nakon što su se suočili sa ogromnim gubicima ljudskih života, porušenim kućama i zgradama, skupili su snagu, zasukali rukave i još jednom pokazali u čemu leži njihova snaga – u zajedništvu, postali su kao jedno – BIR.
Pogledajte video OVDJE.
Kada su oplakali stradale, krenuli su u raščišćavanje ruševina. Uklonili su i objekte koji su pretrpjeli ozbiljna oštećenja i koji su prijetili da će se urušiti i ugroziti ljudske živote. su srušili. Psiholozi su ih savjetovali kako sve ruševine treba udaljiti od ljudi koji ih ne trebaju gledati jer ih podsjećaju na strašne momente.
Koliko je materijala od ruševina bilo, kada bi se taj materijal poredao, bila bi to, kaže gradonačelnik Gaziantepa Kemal Ceber, površina jedne manje države.
U razornom zemljotresu, osim stambenih objekata, fabrika, putne infrastrukture, bila su oštećena i historijska mjesta, muzeji, kulturno-historijsko naslijeđe. Tako je, između ostalog, oštećen historijski dvorac koji je pod zaštitom UNESCO-a, star preko 2.200 godina.
OBJEKTI OTPORNI NA ZEMLJOTRES SU BUDUĆNOST GRAĐENJA
Kamen po kamen su kupili, restaurirali, vratili na svoje mjesto. Historija za Turke nema cijenu.
- Pokrenuti su pravni postupci za one koji su odgovorni za lošu gradnju stambenih objekata. Ovo je bila lekcija da se objekti moraju posebno osigurati i da se struka mora slušati. Objekti otporni na zemljotres su budućnost građenja ovdje – istakao je gradonačelnik Ceber, te dodao da ako previše dirate, uništavate prirodu i ona će vas povrijediti.
HVALA SLASILAČKIM TIMOVIMA IZ BOSNE I HERCEGOVINE
Gradonačelnik Gaziantepa Kemal Ceber je za čitaoce portal Hayat.ba imao posebnu poruku, jednako kao i Mahmut Coskun, direktor AFADA u Gaziantepu.
- Izražavamo veliku zahvalnost spasilačkim timovima iz bratske Bosne i Hercegovine koji su u najtežim trenucima pomagali u traženju nestalih pod ruševinama. Turci to ne zaboravljaju – poručili su.
Podsjetimo, nakon zemljotresa, brojni spasilački timovi iz BiH su bili raspoređeni u različitim gradovima na jugoistoku Turske, te su danonoćno vrijedno radili na pretraživanju preživjelih i raščiščavanju ruševina.
ŽIVOT SE NASTAVLJA
Širom pokrajine u kontejnere, privremena naselja za ljude koji su izgubili svoje domove, smješteno je gotovo 55 hiljada ljudi. U privremenom prihvatnom kampu Gaziantep Nurdagi, smještene su porodice koje su u zemljotresu ostale bez ičega. Sada čekaju završetak izgradnje novih zgrada, koje će biti njihov trajni dom. Iako privremeni, vlasti su se potrudile da ovo bude mali grad.
Djeca su nastavila obrazovanje, mladi idu na kurseve, obavlja se i praksa za različita zanimanja, tu je bolnica, džamija, psihološka pomoć, pa i mali privredni grad sa radnjama u kojima oni koji žive ovdje prodaju svoju robu. O svemu se mislilo. Tu je i market u koji stiže donirana hrana. Svaka osoba ima pravo na 500 bonova mjesečno, četveročlana porodica 2.000. Ovdje se ne plaća novcem, namirnice se uzimaju u skladu sa vrijednosti, a iznos skida sa bonova.
NE ŽELE DA ŽIVE OD SADAKE VEĆ OD SVOG RADA
Prošlo je tek godina dana od kada su izgubili sve što su cijeli život stvarali, ali Turci su ponosan narod, ne žele da žive od donacija već od svog rada, a sve dok ne “stanu na noge” pomaže im Vlada Republike Turske.
Bez obzira na gubitke, ovdje su svi nasmijani. Njihova vjera u Vladu, ljude koji ih vode, a najprije vjera u Boga koji će im dati koliko im je propisano, daju im kažu snagu, nadu koja se nikad ne smije izgubiti. Vrata njihovih skromnih domova, kao i uglavnom svih Turaka, svakom gostu su širom otvorena. Domaćini sa svojim musafirima dijele sve što im je Bog dao. Bez obzira znali vas ili ne, kada ste u njihovoj kući, tretiraju vas kao člana porodice.
RUŠEVINE SE UKLANJAJU, NIČU NOVA NASELJA
Ovo će biti njihovi novi domovi. Zgrade su samo godinu dana od zemljotresa spremne da prime nove stanare. Preko 400 porodica će za nekoliko dana dobiti ključeve od stana. Godinu dana nakon što je sve sravljeno sa zemlje, ruševina nema – nikle su nove zgrade. Uskoro će još sedamnaest ovakvih blokova, 4.500 stanova biti završeno.
Turci imaju poslovicu koja kaže: “Držite ruku onoga koji pada, da kada padnete, nađete ruku koja će vas držati.” To je ono što ovu veliku naciju od koje toliko možemo da naučimo čvrsto drži ondje gdje im je i mjesto.
Nezaobilazan partner Zapada, vojna sila, država koja ne posuđuje novac od MMF-a, a ipak brine o onome što nema cijenu, svome narodu. Prošli su mnogo toga u svojoj dugoj historiji, preživjeli su zemljotres i ostali čvrsto na nogama. Hrabri i ponosni kakvi jesu. Takvima samo Bog može uzdrmati tlo pod nogama.
(Iz Gaziantepa za Hayat.ba – Adisa Imamović)
