- Nisam očekivao da će se moj život ovako odvijati. Imao sam izuzetno srećan brak. Ostao sam sam sa dvoje djece jer je Nataša umrla od raka. U ovom trenutku ne mogu da kažem ništa smisleno. Da li sebe možete da zamislite u situaciji kada vam umre stub svega? Tu je rupa, tu je rana. Nije zacijelilo. Jedva dolazim sebi. Još ne znam gdje sam. Jedva zaspim ili ne zaspim uopšte. Nije lako. Probudim se ujutru, ali još se osjećam kao zombi. Kao da ovo nije moj život – pričao je svojevremeno Igor.
On je ostao sam sa dvije kćerke, a onda se emotivno zbližio sa Ivanom Đakonović, profesoricom italijanskog jezika i nekada bliskom prijateljicom njegove pokojne žene, a ona mu je vratila vjeru u život.
- Sa Natašom sam imao divan odnos, pun ljubavi i poštovanja, potpuno iskren. Mislio sam da sam našao saputnika i partnera za cijeli život. Teško sam podnio njenu smrt. Bio sam besan, gnevan, ljut na ceo svet. Oprosti Bože, i na tebe. Ali, život je divan i njegov poklon može da bude veliki, a meni je Bog dao najljepši, moju Ivanu. Ona je postala moja partnerka iz jednog specifičnog ugla, budući da je bila prijateljica moje pokojne supruge. Taj put je čudan, ali dobio sam priliku da živim sa ovakvom osobom, i to je privilegija – rekao je on svojevremeno u intervjuu za “Gloriju”.
