Ona je kao i mnoge druge devojke u to vrijeme, odvedena u Osmansko carstvo kao bijelo roblje. Legenda kaže da je Ibrahim paša poklonio Sulejmanu, i da je tako dospjela u sultanov harem koji je brojao oko 300 robinja. Također, legenda kaže da se sultan zaljubio u nju gotovo istog trena kada ju je ugledao.
Sultan je bio oduševljen njenom harizmom, njenom mudrošću i načinom razmišljanja, pa ju je brzo uzeo za blisku družbenicu, a potom i za ženu. Prešla je u islam i rodila je Sulejmanu šestoro djece. Iako je imao još tri supruge, vjeruje se da je Hurem voleo najviše, da joj je u svemu udovoljavao i da je zbog toga ona imala veliki uticaj na politiku Osmanskog carstva.
Zajedno su preživjeli mnoge srećne i tužne događaje, gubitak sinova, udaju kćerki, rađanje unučića… Njihova ljubav smatra se jednom od najvećih koje istorija pamti.
Posljednja želja sultanije Hurem
Pred smrt sultanije Hurem, par je neko vrijeme bio razdvojen. Kada su se sreli poslije dužeg vremena, Sulejman ju je odveo da vidi radove na novoj džamiji, i tada joj je rekao da je njegova duša tamo, i da će mu srce zauvijek ostati u toj građevini.
Sulejman joj je tokom života ispunio sve želje, ali posljednja želja dirnula ga je do srži i posljednji put pokazala kolika je bila ljubav Hurem prema njemu.
Znala je da će umrijeti i zamolila je sultana da i ona zauvijek počiva na mjestu gdje je rekao da će njegovo srce i duša zauvijek počivati – u toj džamiji, koja je dobila naziv Sulejmanija.
Želja joj je bila ispunjena, a i sam Sulejman ostavio je nakon smrti svoju posljednju želju – da ga sahrane pored nje, u istoj džamiji.
Sultan je nadživio Hurem osam godina, i nakon njene smrti u njegovom životu nije bilo više nijedne žene.