Gospodine Hurtiću, kada govorite isključivo kao ekonomski ekspert, koga je kriza izazvana pandemijom pogodila u Federaciji i je li bilo onih nedodirljivih?
- Mislim da je bilo. Najviše je pogodila sektor hotelijerstva. Donekle sektor transporta, zračnog a isto tako i sektor ugostiteljstva. To su otprilike radnici koji su platili najveću cijenu. A naravno i kompanije koje su snadbijevale tu industriju. Sa druge strane da određena grupa, javna uprava nije bila ugrožena kao što je bio ugrožen ovaj sektor.
Gospodine Kurtoviću, koji su radnici u državnoj službi i javnim ustanovama u Federaciji podnijeli najveći teret pandemije?
- Javni sektor je i inspekcija, sudska policija, KZP Zavodi, inspektori poreske uprave, policija, zdravstveni radnici, sve je to javna uprava. Mogu se složiti da smo dali ogroman doprinosu u ovom smislu mi kao sindikat da prava radnika koji rade u javnoj upravi budu zašticena. Malo je drugačija situacija u javnoj upravi nego u realnom sektoru. Mi imamo određene propise koji regulišu našu oblast. Imamo potpisane kolektivne ugovore. Mi smo bili cijelo vrijeme na dispoziciji.
Je li se teret, osim u vidu značajnog povećanja obima posla za određene radnike, ogledao u ekonomskom teretu?
- Kada pogledate to sa tog gledišta onda možete reći da je javni sektor održao određena prava što se tiče samih plata i naknada. Mi smo ostali na onom nivou na kojem smo bili. Kroz ESV smo uspjeli određene aktivnosti zaustaviti. 160 hiljada radnika je u javnom sektoru. Ako bi se njima smanjile plate sigurno bi se umanjio budžet, PIO fond, invalidnine, socijalna davanja.
Gospodine Čengiću, iz Udruženja poslodavaca od samog početka krize ukazujete na to da je realni sektor jedini pogođen ekonomskim posljedicama pandemije. Na koje sve načine?
- Sjećate li se vi serije Đekna? Sagovornici se sjećaju u kojoj glavni lika kaže ja ću Vas halekati. To je ja ću vas podržavati, svoju suprugu i djeda da podignu kredenac ili ormar da bi stavili neku kovertu. Ja iz ovoga što su ostali sagovornici kazali dolazim do toga da oni nas halekaju, podržavaju da izdržimo stanje koronavirusa jer se to njih ne tiče. To je nažalost stanje u našem društvu. Jedino uposlenici u realnom sektoru su praktično pogođeni sa pandemijom koronavirusa u smislu da gube poslove, radna mjesta, ne mogu ostvariti koja zaslužuju u svom radu, da je veliki broj privrednika obustavio svoje aktivnosti i što je vrlo bitno da je veliki broj njih nije uručio otkaz radnicima u onolikom broju koliko trenutno ne radi u realnom sektoru. Na drugoj strani imamo javni sektor u kojem predsjednikkaže da su dali doprinos da inspekcija, policija izađe na teren, da zdravstvo obavlja svoj dio posla. Nismo svjesni, živimo dva svijeta. Realni sektor na zemlji gdje živimo onako kako možemo od onoga što sami stvaramo i javni sektor koji je u oblacima. Javni sektor nije izrazio trunke solidarnosti sa radnicima u realnom sektoru.
Još jedan zakon na kojem ste radili, gospodine Hurtiću – zakon o radu, njegove izmjene su u redovnoj parlamentarnoj proceduri jer nisu prošle po hitnoj – imali ste niz primjedbi, reakcija u vidu protesta, izmjene su nazvane katastrofalnim rješenjem koje radnike pretvara u roblje. Je li cilj izmjena pomoći jednim radnicima nauštrb drugih?
- Imali smo izjave da su poslodavaci robovlasnici koji su skandalozne, ako se želi voditi socijalni dijalog to je ispod svakog nivoa. Radilo se i o jednom čovjeku koji se predstavlja kao sindikalista na račun SDP-a.
- Sindikalisti iz javnog sektora su licemjerno se solidarisao sa radnicima iz realnog sektora oni obarali taj zakon da bi zaštitili svoje privilegije. Zakon ide u javnu raspravu. Mi nemamo međuradničku solidarnost. Nemojte molim vas da se prolijevaju krokodilske suze u javnom sektoru koji su u ovom slučaju otvoreno i odgovorno tvrdim jedino bili zaštićeni od poslodavaca a ne sindikata. Nivo ekonomije je daleko pao. Dobrog radnika štiti poslodavac a n znam kakvog radnika štiti sindikat.
Video pogledajte OVDJE
(Faruk Durmišević)
