POŠTO SU ZNALI DA SAM HODŽA, ZNAO SAM DA ĆE ME ZAKLATI: BOLNO SVJEDOČENJE EFENDIJE HRNJIĆA ZA HAYAT

Gost današnje emisije Dobar dan BiH bio je svjedok genocida u Srebrenici, imam Mevludin ef. Hrnjića.

Tada, dvadesetpetogodišnji mladić, imam Čaršijske džamije u Srebrenici, tri dana nakon što je u svojoj džamiji predvodio posljednju džumu, u poznatoj koloni smrti krenuo je iz Srebrenice prema slobodnoj tuzlanskoj teritoriji. Njegov put od Srebrenice do slobodne teritorije Panjevi kod Kalesije trajao je punih 80 dana.

RAČUNAMO VRIJEME OD JULA DO JULA

– Imam osjećaj da mi preživjeli Srebreničani računamo vrijeme od jula do jula. Takav osjećaj gajimo godinama, podsjećajući se naravno na sve ono kroz šta smo prošli tih julskih dana 1995. godine. Svaki juli kada dođe on je težak i on iznova oživljava i budi one slike strave i užasa i svega onoga šta smo preživjeli – prisjeća se efendija Hrnjić.

Hayat

Kaže da su ti momenti nešto što je vrlo teško opisati, samo oni koji su to preživjeli mogu shvatiti i razumjeti.

– Sve se to dešavalo stihijski, civilno stanovništvo je pokušalo da u tim trenucima traže spas u glavnoj bazi UNPROFOR-a u Potočarima. Svi vojnosposobni su pokušali da traže sebi spas tim šumskim predjelima, napuštajući gradsku zonu i ona putna relacija koju smo mi na neki način moorali da prihvatimo vodila je od selma Šošnjari prema slobodnoj teritoriji u pravcu Tuzle. Bio je to zaista težak teren, ogromne kolone, boraca, momaka, ljudi srednje dobi, bili su u tim kolonama, naravno otežano je bilo kretanje tih kolona. Start te kolone bio je te noći 11. jula, krenuli su prvi pokreti, taj spori hod kolone je kroz taj nepristupačan teren bio težak iz razloga što smo mi već bili iscrpljeni jer je napad na enklavu počeo 6. jula, tako da se osjećao umor, osjećala se iscrpljenost od nespavanja, ali grabilo se naprijed i 12. jula ujutro smo mi dospjeli u selo Pobrđe u takozvano Kameničko brdo, tus o dobili naredbu da se zaustavimo da predahnemo, a kolona iza nas je već bila napadnuta od strane srbočetnika, tako da su do nas dolazile infomacije o palim žrtvama i velikom broju ranjenih. Taj naš boravak u šumi je potrajao cijeli dan.

Hayat

IZGOVORIO SAM ŠEHADET I BOG ME SAČUVAO

Prisjeća se da je vladao veliki strah, neizvjesnost šta će biti s njima.

– U toj šumi se slila ogromna masa ljudi, bilo nas je nekoliko hiljada, razmišljali smo kako dalje, šta nas čeka naprijed. Naravno, svakakve su priče dolazile, dodatan strah se uvlačio u nas, ali najteže nam je palo kada je već prošao određeni dio dana, približavala se noć tog 12. jula, počeli su da se prave planovi kako, kuda dalje, ko da ide naprijed,  onda je došlo do toga da su ranjenici prebačeni na čelo kolone, da su interventni vodovi, borci iz elitnih jedinica prebačeni na čelo kolone, jer se smatralo da će biti tih susreta, tih okršaja sa akresorskom vojskom, sa dušmanima i ta prva kolona je u prvi akšam ikrenula, mi ostali smo nakon par minuta začuli da je na njih otvorena paljba i u sami start kad smo trebali krenuti, onda se desilo nešto što će svi preživjeli pričati u šumi, osjetio se pad te famozne bukve u šumi, i na taj pad započela je sva moguća vrsta paljbe u tu šumu. Tada je nastao pravo haos. Osjećala se neka razdražljivost među borcima što je bila posljedicca bojnih otrova koji su bačeni u tu šumu, tako da je nastupila situacija netrpeljivosti. Kada je počela pucnjava, trajala je pola sata bez prekida, i tada se više nije znalo ko je mrtav, ko je ranjen, nastupilo je jedno opšte rasulo gdje su pojedini ljudi iz šume trčali njima u ruke, drugi su grabili uz brdo, pogubio je svako svakoga, nastala je vika i galama. Ja kad o tome pričam i pišem u svojoj knjizi, to je bio moj prvi susret sa smrću, imao sam svoga brata kraj sebe, jedan smo na drugog polegli, samo mi je tada došao taj osjećaj smrti i očekivao sam metak, izgovorio sam šehadet tada i Bog me iz svoje milosti ostavio, sačuvao. Nakon granatiranja u toj šumi, uspio sam da istrčim na neki brijeg i među ostalima nastavim dalje put koji će nositi nova iskušenja i nove nedaće – kazao je efendija Hrnjić.

Uz sebe je sve vrijeme imao Kur’an, dva Kur’ana… Skrivao ih je u paprat, pa jednom prilikom kada je krenuo da se preda, oko Mravinjca je to bilo, skrivao ih je…

“Ne smiješ se predati, znaju oni da si ti hodža”, to su riječi koje su mu prolazile kroz glavu tada, a koje je naveo u ispovijesti..

Preživio je pakao Kameničkog brda, a 13. jula ujutro došao je između Konjević Polja i kasabe.

  • Bilo je tu još dosta naših ljudi i nakon što smo pokušali da pređemo tu putnu komunikaciju, nije nam to uspjelo, i nas je oko 1.000 došlo do tog potoka zvanog Mravinjci, a onda su nastali problemi jer su četnici primijetili sa određenih kota, pozivali su na predaju megafonima, da izađemo, da ne dajemo otpor, da im se predamo i da ćemo biti prebačeni u pravcu Tuzle. Na prvi povik i te prve njihove pozive, mnogi se nisu odazivali, međutim kako je vrijeme odmicalo situacija se pogoršavala, tako da sam ja negdje iza podne, skrivajući se u jednoj živici ispod puta, sa još šest ljudi, mojih poznanika, mještana, nemajući drugog izbora odlučili smo se na predaju.
Hayat
  • Bili smo gladni, iscrpljeni, nismo znali ni teren čak, tako da smo krenuli, to su za mene ključni momenti, i ta sudbina da me Bog ostavi kao svjedoka, krenuli smo i tada mi je naumpalo, uzeo sam dva Kur’ana džepna imao sam jedan bijeli zavoj, i nešto mi je naumpalo da taj bijeli zavoj stavimo kao način predaje njima. Išli smo tim makadamom, čuli smo njihove povike –  „izlazite slobodno nećemo vam ništa“, a prije mene je otišao veliki broj ljudi, većina je otišla na predaju, gubeći nadu u sve drugo. Na taj njihov povik, te glasove koji su već bili suviše blizu, proradilo je u meni momenat i izgovorio sam šehadet i pomislio– „ja sam hodža, oni će mene zaklati“, a u čovjeku se u tom momentu hiljadu misli roji šta da uradi. Išli smo direktno, i ne znamo da li će nas odmah pokositi rafalom, da li će nas udarati, i onda neki tračak nade, možda ostanem živ. Ali kad smo se suviše približili ja nisam smio dalje i krenuo sam nazad. I pridružio sam se jednom svome rođaku gdje smo u dubini teritorije sreli još grupica koje su bile razbacane po tom terenu – kazao je, između ostalog, Mevludin ef. Hrnjić, gostujući u emisiji Dobar dan BiH.

(Ismar Imamović)

Video pogledajte OVDJE.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

POTRES U JUVENTUSU: POLICIJA UPALA U KLUB, SUMNJIV TRANSFER MIRALEMA PJANIĆA

0
Juventus je u velikim problemima, koji se ne dotiču terena, a tamo im baš ne ide najbolje posljednje dvije sezone, nego zbog financijskih malverzacija teških 50 miliona eura.