– Navodno se radi o Bošnjaku koji je pred pad Srebrenice, sluteći valjda najgore, promijenio ime. Kažu da se nadao da će mu to pomoći.
Na nišanu još piše da je Marko rođen 1963. godine u mjestu Zapolje, općina Bratunac. Tim tragom u matičnom uredu ove opštine od Marka Blagojevića, ljubaznog šefa te službe ipak saznajem da se ne radi o Bošnjaku koji je promijenio ime. Blagojević je lično poznavao roditelje, ali ne i samog imenjaka Marka, koji je sin iz mješanog braka, kakvim se nazivaju bračne zajednice među pripadnicima različitih vjera. Ovdje je to bio brak između pravoslavca Marinka i muslimanke Derve ili Devle, kako će nam kasnije reći komšije koji su ih poznavali.
U Bratuncu sanajemo da je Marko Marković rođen 29.07.1963. u mjestu Zapolje, opština Bratunac od majke Derve Marković i oca Marinka Markovića. Bio je oženjen Zekirom, a proglašen mrtvim po pravosnažnom Rješenju Osnovnog suda u Srebrenici broj 285/5 od 17.01.2007. godine. Kao mjesto i vrijeme smrti naveden je put Srebrenica – Tuzla, 12.jula 1995. godine, kao uobičajeni podaci za sve Bošnjake koji se vode nestalim nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine.
Idem dalje i kraj samog magistralnog puta Bratunac – Skelani – Srebrenica, pored rijeke Drine u mjestu Tegare, na dvadesetak kilometara od Bratunca uzvodno, nailazim na majstore što kraj puta grade spomen obilježje za 105 poginulih mještana. Sabrija Halilović, povratnik u ovo mjesto, kaže da je znao Markoviće.
– Dobro sam poznavao i Marka i njegove roditelje. Bila je to čestita i poštena porodica. Otac mu je bio dobar kovač kod kojeg sam puno puta nosio motike, sjekire i druge alatke na oštrenje i pokivanje. Zajedno smo odavde morali pobjeći 16. maja 1992. Pobjegli smo gore u brda. Ja sam se sa porodicom neko vrijeme zadržao u selu Predola kod nekih prijatelja, tako da smo tek u avgustu sišli u Srebrenicu. U Srebrenicu je izbjeglo mnogo naroda, bila je velika gužva tako da sam Marka, koliko se sjećam u tim ratnim godinama u Srebrenici, vidio svega jednom ili dva puta. Prenosi