Vrijedni Korajci užurbano pripremaju svoje njive i čekaju prvi rod jagoda, ali globalna pandemija koronavirusa unosu zebnju u njihove tople domaćinske domove.
Porodica Konjić obrađuje mnogobrojne njive, gaji stoku i od tih prihoda preživljavaju. Glava porodice Feriz Konjić ističe kako obrađuju 10 hektara zemlje, imaju 70-ak ovaca i druge stoke te voćnjake.
- Pošteno radeći na zemlji i u voćnjacima ostvarujemo prihode za život. Nas je četvoro, ali sa nama su moj babo i majka. Djeca, Sulejman i Selmir, idu u šesti, odnosno četvrti razred Osnovne škole ‘Dositej Obradović’ u Koraju. Mene, iskren da budem, najviše brine plasman jagoda. Kamo sreće da se otvore naše pijace, da bar uloženi novac vratimo. O izvozu i ne razmišljam – kaže Feriz Konjić u razgovoru za Anadolu Agency.
Upravo su braća Sulejman i Selmir smislili originalan način za bijeg od opore svakodnevice. Nakon što završe sa školskom zadaćom koju dobijaju u televizijskim emisijama, traže da idu u njivu Zabrnjice gdje su napravili svoj kutak za igru.
- Prvih 6-7 dana nismo uopšte izlazili iz kuće. Roditelji su nas potom pustili, a mi smo samo govorili: ‘Lijepa naša njiva.’ Iz priča koje smo učili sjetili smo se igre u šumi i odlučili da napravimo kućicu – kaže Sulejman Konjić, učenik šestog razreda škole u Koraju.
Sulejman je i ranije sa roditeljima obavljao lakše poslove u poljoprivredi. Brao je i sladio se jagodama koje imaju, po mnogima, najbolji ukus, jer su rodile u krajevima gdje se ta kultura tradicionalno uzgaja.
- Nemamo kontakta sa drugarima, iako smo ih sve poželili. Igramo se nas dvojica, dok ovo ne prođe, a onda ćemo, nadam se, ponovo sjesti u školske klupe. Našu kućicu ćemo nadograđivati, a o čemu mi pričamo između ‘četiri zida’, neka ostane tajna – kaže simpatični Sulejman dok njegove riječi potvrđuje i Selmir.
Korajci neobično vole svoje mjesto. Međutim, posljednjih godina evidentan je trend odlaska mlađih. Zbog toga sudbina Koraja, mjesta vrijednih i poštenih domaćina, je potpuno neizvijesna.
