Piše: Amir Saletović
Kako je kazao našoj novirki Ajli Arifović, dok je živ ovaj dan će mu biti poseban. Sretan je što je pripadao kao čovjek i novinar generaciji koja je učestvovala i pratila refrerendum prije 28 godina.
- To je bilo jedno burno vrijeme. Vrlo teško, stravičan pritisak određenih krugova iz SDS-a… Ja sam imao priliku da izvještavam iz Tuzle. Bio je tamo jedan dobar press centar i imali smo sve informacije. Sa svakim novim procentom o izlaznosti na referendumu meni je bilo nešto lijepo jer su rezultati bili dobri. Kada sam dao završni izvješataj, sa nekoliko prijatelja sam dočekao zoru. Slušali smo vijesti, saopćenja… Tako da se to vrijeme ne može zaboraviti. Narod je odlučio: oko 64 posto ljudi je dalo svoj glas odnosno izašlo na referendum, a od onih koji su izašli na izbore čak 99.7 posto je glasalo za nezavisnost. Bosna je tada sebi plasirala put da ne postane rob, da ne bude dio nekih „Velikih Srbija“ ili proširene Hrvatske. Ali taj dan će ostati povjestan bez obzira što se on danas obilježava u jednom dijelu države. To je sramotno – kazao je Brkić za Hayat.
Veli da ga život nije milovao kada je posao u pitanju. Izvještavao je sa brojnih ratišta.
- Srebrenica je nešto što ja neću, niti mogu, niti želim zaboraviti. Sjećam se tog dana kada je pala Srebrenica. Krenuo sam prema studiju i u tom trenutku mi je zvonio telefon. Nazvao me moj kum iz Drugog korpusa mi je rekao da su ušli četnici u Srebrenicu – priča Brkić.
- Treba dodirnuti kamerom i mikrofonom ranu i biti tamo gdje je najteže. To je teško. Bosna je mnoge krvnike i katile dočekala u svojoj historiji, ispratila ih je, a ona sve ljepša bila – riječi su novinara Saliha Brkića.
