Muamer Jusufspahić je prije samo nekoliko dana sa svojim vršnjacima uživao na ekskurziji, proslavljao kraj osnovne škole i razmišljao o tome kako bi volio upisati srednju saobraćajnu školu. Nije ni slutio da će mu se život naglo promijeniti preko noći i da će mu zadati udarac od kojeg se bilo ko teško može oporaviti, a pogotovo dječak njegovih godina.
Oca, koji je poginuo kada je imao samo jednu godinu nije ni upamtio. Sa majkom je vrlo skromno živio u trošnoj kući u selu Zanesovići kod Bugojna. Nisu imali nikakvih primanja, a majka Emina dok se na sve moguće načine borila da sinu obezbijedi normalno djetinstvo, istovremeno se borila i sa bolešću. Na kraju je tu bitku izgubila. Sada kada ni nje nema, Muamer boravi u kući kod tetke i dajidže, koji također žive jako teško, bez stalnih primanja, ali će biti njegovi staratelji dok ne napuni 18 godina.
Ne možemo ni zamisliti koliko je njegovo srce već dosad osjetilo tuge, boli, straha i kako će dječak skupiti snage da nastavi sa životom dok mu se duša trga od boli. U njegovu kožu niko ne može, ali mu možemo barem malo olakšati trenutnu životnu situaciju.
Nekolicina dobrih ljudi i organizacija već je pokrenula akciju da se Muameru obezbijedi stipendija za školovanje, a Udruženje Pomozi.ba će nastojati da dječaku riješi stambeno pitanje i kupi stan u gradu koji će za razliku od sela u kojem je odrastao, biti u blizini škole.
Pored poziva na broj 17042, koji je jedinstven za sve telefonske operatere u BiH, naveli su iz Pomoziba.org
