On je svog konja Zekana bosonog spašavao iz štale, odmah nakon zemljotresa.
Ipak, cijeli njegov život se čini kao roman. On je rodom iz Parnica pored Bosanske Dubice, piše 24sata.hr.
Rođen je u štali, među konjima, od kojih je njegova porodica živjela oduvijek.
U ratu, Tomu su zarobili četnici.
Metak je već bio u cijevi, spreman za njega, i makar su mu rekli da ne mrda, Tomo se otrgnuo i otrčao u štalu pozdraviti se s konjima. Kad su mu na čelo prislonili cijev, netko je rekao da treba štedjeti municiju.
Odlučili su ubiti ga batinama, ali je preživio te 1992. godine. Sa ženom i dvoje djece, otišao je u Hrvatsku. Uz pomoć dobrih ljudi, nastavljaju sa životom i život ponovo dobiva smisao.
“Molim vas, svakako napišite da su već 1996. sve naše nacionalne razlike i problemi ostali iza, kad smo se mi konjari – Hrvati, Srbi i Bošnjaci, prvi put ponovno okupili u Driniću u Bosni“, rekao Tomo.
Važno mu je istaknuti da mu ničija nacionalnost nije važna jer gdje god da je u Hrvatskoj živio, živio je i među Srbima i Bošnjacima, baš kao u svojim Parnicama. I svima je pomagao.
A Zekan, njegov konj, bi se u svoje Majske Poljane trebao vratiti u martu i priključiti se novom krdu, piše 24sata.hr.
“Ne bih ga prodao ni za što na svijetu, nema tih para“, zaključuje priču Tomo, koji se još jedanput podiže iz pepel
