Djetinjstvo
Vahudin Žugor je rođen 13. 8. 1969. godine u Banjaluci i bezbrižno djetinjstvo je proveo igrajući fudbal u juniorima FK „Borac“, a kasnije u FK „Naprijed“ i u OFK „Prijedor“. Još u ranoj mladosti je pokazivao veliki fudbalski talent, pa je proglašen za najboljeg igrača u juniorima „Borca“, a s „Naprijedom“ je bio prvak tadašnje Republičke lige BiH. Rado je igrao i mali fudbal, a najčešće na „Partizanu“, ali i u dvorani „Borik“, gdje je turnirima prisustvovalo nekoliko hiljada gledalaca.
Veoma često je trenirao i trčao na obližnje Šehitluke i Paprikovac s evropskim šampionom u boksu Marijanom Benesom i banjalučkom legendom i istinskim boemom Jasminom Husićem zvanim Keka.
Bili su to divni i nezaboravni dani mog djetinjstva. Svi smo živjeli u miru i velikom društvenom zadovoljstvu, jer je vladalo veliko prijateljstvo i drugarstvo, pogotovo među malom banjalučkom rajom, ističe Vahudin Žugor. Fudbal se igrao iz ljubavi prema lopti i nikakvih drugih interesnih sfera nije bilo. Nakon škole smo uvijek žurili na stadion „Partizana“, gdje smo satima igrali nezaboravne utakmice i onda danima pričali o prvoligaškim potezima i uspjesima naše mlade ekipe iz Ulice Augusta Šenoe, pojačane velikim Jasminom Husićem zvanim Keka i Sabahudinom Demirovićem zvanim Papen.
Vahudin je imao i drugu veliku ljubav, a to je bila medicina, pa je prvo upisao Srednju medicinsku školu, a kasnije i Medicinski fakultet u Banjaluci. Uporedo je uspješno igrao fudbal i bavio se medicinom, tako da je već u mladim danima naučio da odgovornost i upornost u različitim životnim situacijama imaju veliku ulogu u konačnom uspjehu. Kroz medicinu je upoznao mnogo prijatelja i kolega s kojima i danas ima kontakt, i pored udaljenosti i razdvojenosti.
- Imao sam predivne roditelje koji su mene i sestru odgajali da poštujemo svaku osobu, ali i pored dobre i situirane materijalne situacije, uvijek su nas motivisali i odgajali da svojim vlastitim radom ostvarujemo dobre rezultate. To je bio i jedan od bitnih uvjeta za naš daljnji uspjeh i prosperitet – veli Vahudin.
Rat u BiH i odlazak iz Banje Luke
Nakon izbijanja rata u BiH, mnogobrojnih tortura i svakodnevnih egzistencijalnih i sigurnosnih problema u rodnom gradu, Vahudin je primoran napustiti Banja Luku i odlazi iz rodnog grada 19. 1. 1993. Imao je 23 godine. Prvo odlazi u Zagreb, a nakon šest mjeseci u Stuttgart u Njemačku. Tu je morao krenuti od nule, jer sa sobom nije imao ništa osim mladosti i ogromne želje i motivacije za vlastitim uspjehom i opstankom njegove familije. Na željezničkoj stanici u Stuttgartu dočekala ga je Alma Jakupović iz Cazina, žena koju je njegova sestra ranije upoznala i koja mu je poslala garantno pismo za dolazak u Njemačku. Iako ga nikad nije vidjela, primila ga je kod sebe na konak u narednim danima. Peti dan boravka u Njemačkoj već je počeo raditi kao medicinar, njegujući starije i iznemogle osobe u Njemačkoj. Vahudin navodi: Tri godine sam radio i noću i danju, jer je to bilo pitanje opstanka i egzistencije moje familije. I pored svih teškoća i kontinuiranog rada, nisam posustao. Nisam imao slobodnog vremena, učio sam njemački jezik i čekao svoju šansu. Godine 1996. upisao sam Medicinski fakultet u Erlangenu u Bavarskoj. Pored studija sam radio i pomagao roditelje koji su u međuvremenu izbjegli u Hrvatsku. Veliki problem je bio boravak i ostanak u Njemačkoj, jer su se izbjeglice iz BiH u međuvremenu vraćale kući. I tu sam uspio naći rješenje, pa sam prvo kao student, a kasnije kao liječnik dobio trajni boravak u Njemačkoj.
Medicinska karijera, profesura i robotska urologija
Vahudin je završio medicinski fakultet 2000. godine, a 2002. je postao doktor medicine te 2006. specijalista urologije u Erlangenu u Bavarskoj. Titule su se nizale jedna za drugom, trostruki privatni docent na tri njemačka univerziteta (Erlangen, Aachen i Köln), a kao kruna karijere slijedi i stjecanje zvanja profesora u Kölnu 2017. godine. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za naučne radove i predavanja. Dosad je objavio preko 700 naučnih radova u vidu predavanja, postera i knjiga.
Profesor Žugor je i čest gost na njemačkom radiju, televiziji i mnogobrojnim javnim tribinama, koje kroz primjer našeg urologa pokušavaju motivirati migrante iz svih zemalja svijeta na uspješnu integraciju u njemačko društvo i civilizaciju.
Posebni susreti su druženja u emisiji ‘U tuđoj avliji s Osmanom Džihom’, gdje sam redovan gost, ističe Žugor.
Od 1. 10. 2018. je direktor Urološke klinike u Bambergu i prvi je medicinar koji je obavio operacije putem minimalno invazivnih robotskih sistema u ovom gradu. Urološka klinika u Bambergu razvila se pod vodstvom profesora Vahudina Žugora u jednu od referentnih i vodećih klinika za robotsku hirurgiju u Bavarskoj. Dosad je Vahudin obavio preko 3.200 operativnih zahvata robotskim sistemima, a preko 1.200 samo u Bambergu.
Putem robotskih sistema operišem karcinome prostate, bubrega i mokraćnog mjehura, ali i različite rekonstruktivne i funkcionalne operacije na urološkim organima, kao sto su mokraćovod, mokraćni mjehur i bubreg, navodi Vahudin Žugor.
Robotska tehnologija omogućava stabilnost i preciznost izvođenja sitnih pokreta u tijelu bolesnika, a dodatna stabilnost robotske ruke uz visokokvalitetnu kameru omogućava veliko uvećanje i vrhunsku vizualizaciju tkivnih struktura. Kombinacija tehnologije uz iskusnog operatera i odabir pogodnih karakteristika bolesti kod bolesnika garantuju najbolje ishode operativnog zahvata, kaže profesor Vahudin Žugor.
Perspektiva i budućnost
Kao rođeni Bosanac, profesor Žugor nikada nije zaboravio svoju matičnu domovinu. Mnogi pacijenti iz Bosne i Hercegovine dolaze na liječenje u Bamberg i traže pomoć i savjet od našeg hirurga. Planovi su mu etabliranje robotske hirurgije u BiH, kao i pisanje nekoliko knjiga na bosanskom jeziku i publiciranje u BiH. Vahudin Žugor planira održati predavanja na matičnim fakultetima i univerzitetima u Bosni i Hercegovini.
Važno je istaći da iskustvo i znanje našeg hirurga dovelo kliniku u Bambergu kod Nirberga do jedne od vodećih klinika za robotiku u Njemačkoj, tako da klinika već raspolaže s dva veoma skupa robotska sistema i cilj je ovu tehnologiju i dalje usavršavati i perfekcionirati.
Ovaj tekst je lektorirao gospodin Jasmin Husić zvani Keka, veliki prijatelj i Vahudinov drug iz mladalačkih dana u Banjaluci. Zadnji put smo se vidjeli 1992. godine u našoj Banjaluci, u jeku ratnog vihora i početku emigriranja naših sunarodnika. Kontakt s profesorom Vahudinom Žugorom, nakon odlaska iz BiH i obostranog izbjeglištva, uspostavio sam tek ove godine, znači nakon 28 godina. Iznimno mi je drago da je jedan naš dječak s „Partizana“ i ispred hotela „Palas“ danas jedan od vodećih robotskih urologa na evropskim razinama. Bila mi je iznimna čast i radost biti dio životne sudbine i druženja s profesorom Žugorom.
