Ovim riječima počinje ispovijest Marko Lazarević (18) iz Čokota, koji je nakon sudara voza i “Niš-ekspresovog” autobusa 21. decembra 2018. godine na pružnom prelazu u Donjem Međurovu kod Niša ostao paralizovan a danas, drugu godišnjicu strašne nesreće, dočekuje na svojim nogama zahvaljujući stručnjacima Klinike za neurohirurgiju KC Niš i velikoj životnoj upornosti.
On je bio jedan od najteže povrijeđenih putnika koji su preživjeli strašan udes u kojem je poginulo osam, a teške ili lake povrede zadobilo još 28 putnika gradskog autobusa.
Zbog povrede vratnih pršljenova Marko poslije nesreće nije mogao da pokreće obje noge i jednu ruku ali su mu niški neurohirurzi predvođeni dr Nebojšom Stojanovićem rekonstruisali dio pršljena uz pomoć kosti presađene sa potkoljenice i omogućili uslove za oporavak.
- Osvijestio sam se u bolnici, nisam mogao da pokrećem ruku i obje noge, strahovao sam da ću ostati nepokretan. Te strašne slike me prate i dan danas, nikada neću moći da ih zaboravim… – kaže marko, piše Blic.
- Pošao sam tog jutra u školu, ušao u autobus, niko se nije nadao da će se desiti nešto nepredviđeno. Jutro je bilo kao i svako drugo. Sjedio sam na zadnjem sjedištu do prozora. Onda je neko povikao: “Majstore, voz”! Desio se jak udarac i – prekid filma… Ne znam koliko je trajalo dok sam se osvijestio napolju. Sljedeće čega se sjećam bilo je kako ležim na snijegu, ne znam gdje sam. Vidim ljude neke kako plaču, strašne prizore… Baš je jezivo da čujete pun autobus da plače, oko vas su povrijeđeni ljudi, krv. Djevojčica je iznad mene visila na krovu od autobusa. Moj drug Aleksa, koji je sjedio pored mene u autobusu, ležao je dva, tri metra od mene i nije davao znake života… Nisam mogao da ustanem, osjetio sam strahovite bolove. Došla je brzo Hitna pomoć, i tu se opet prekida film. Dešava mi se i noću da se probudim jer sanjam sve što se desilo – sjeća se Marko teških trenutaka.
