PRVI DERBI NAKON AGRESIJE: DAN KADA SE GRBAVICA DIGLA IZ PEPELA, A ALIJA IZETBEGOVIĆ IZVEO POČETNI UDARAC

Dva 2. maja za grad Sarajevo su od historijske važnosti. Jedan zbog toga što su agresori grad pokušali ubiti, a drugi je upamćen kao jedan od simbola pobjede.

Onaj 2. maj 1996. godine bio je pravi praznik nogometa, ma koliko otrcano ta fraza zvučala, piše Klix.ba.

Na stadionu Grbavica prvi put nakon rata odigrana je utakmica i to, ni više ni manje nego – derbi.

Dobro se sjećam te neopisive euforije kada je nakon reintegracije Grbavice nagovješteno da će se derbi igrati u Dolini ćupova. To je tada djelovalo nestvarno.

Neka sretna vremena prekinuta ratom

Dobro se sjećam i svog prvog odlaska na Grbavicu. I to mi je bilo na neki način nestvarno iako sam od stadiona udaljen svega nekoliko stotina metara. Nisam ni pošao još u školu, a amidža me odveo na utakmicu. Bila je to 1990. godina, a na Grbavici je gostovala Crvena zvezda.

Sjećam se da je bila jesen, kiša je padala čitav dan i bilo je upitno hoćemo li otići na utakmicu. No, kiša je stala a ja sam prvi put zakoračio na stadion koji je bio pun do posljednjeg mjesta, a mi smo se smjestili na jugozapadnu stranu tribine.

Ja pojma nemam ko je ko, vidim ima i “plavih” i “crvenih” navijača. “Crveni” povedoše. Pred kraj utakmice slobodnjak na 30 metara, možda i više, nekakav plavokosi momak šutira, golmanu prođe lopta “kroz noge” i uđe u gol. Psuju ljudi neku Macu, psuju sretnog Žutog, a ja ne shvatam šta se dešava. Kakva maca? To me najviše zbunjivalo. Tek kasnije sam saznao da se radi o Robertu Prosinečkom i Draganu Škrbi.

I tako se dijete navikne da gleda Želju kako igra, nekada se pobijedi, nekada se izgubi, ali dođe i proljeće 1992. godine i odlaske u školu zamijeniše odlasci u podrum. Agresor zapali i stadion u maju.

No, i u tim teškim vremenima smo sanjali jednog dana da ćemo ponovo gledati utakmice na Grbavici, čak i moji drugovi koji su navijali za Sarajevo.

“ispipavanje terena”

Nakon završetka rata, tamo nekada u martu 1996. Grbavica je i zvanično bila oslobođena a mi, djeca k’o djeca, odmah požurili na stadion.

Prvi ulasci na pomoćni stadion, kao stidljivo da “ispipamo” teren. Pažljivo preko nekoliko mina na ogradi pa nekoliko šuteva na već zahrđale golove. Nije to dovoljno. Idemo na glavni teren.

Ušli smo nekako ispred sjeverne tribine a pogled kao iz nekog filma sa tematikom nekog bojnog polja u Ukrajini tokom Drugog svjetskog rata. Nepregledna, zarasla livada, a na južnoj polovini terena minsko polje. Šteta što tada nije bilo smartphoneova, te fotografije bi sigurno obišle svijet. I tu smo odlučili riskirati i zaigrati u šesnaestercu. Iz ove perspektive bih sam sebi šamar opalio zbog toga.

Zapaljena zapadna tribina, krov sjeverne tribine pun rupa kao švicarski sir, gdje god pogledaš na betonu rupe od gelera i metaka. Uništen do temelja, ali dušu mu dušmani nisu uzeli. To je ipak naša Grbavica. Ne samo navijača Želje, već svih stanovnika grada.

Zahvaljujući ko zna kakvim trikovima čelni ljudi Želje i gradskih vlasti su uspjeli za samo mjesec dana oposobiti stadion kako bi se gradski derbi odigrao na njemu. Cijeli grad je danima samo pričao o tome da se Dolina ćupova diže iz pepela.

Tražila se karta više. To je bila najposjećenija utakmica poslije rata. Iako je kasnije i zapadna tribina napravljena, čini mi se da nikada nije bilo ljudi na tribinama kao te 1996. godine.

Alija Izetbegović izveo početni udarac

Navijačima Sarajeva istočna i dio sjeverne tribine, navijačima Želje južna i ostatak sjeverne do sjeveroistoka. Policijski kordon na sjeveru? Zaboravite na to. Tada se na utakmici nisu dešavale stvari kao danas. A i da su se dešavale, tog 2. maja su svi bili na istoj strani. Strani pobjede nad agresorom i odbrani naše domovine.

Sjeverozapadni dio tribine bio je rezervisan za goste i najvećeg među njima – Aliju izetbegovića. Kada je ušao na stadion, prvom predsjedniku Republike Bosne i Hercegovine su se naklonili i igrači Želje i igrači Sarajeva.

Video pogledajte i OVDJE

Izetbegoviću je pripala čast da izvede početni udarac. Početni udarac koji je u tom trenutku bio znak da su sve podnesene žrtve u ratu vrijedile barem za nešto. Čitav grad je živio za tih 90 minuta na Grbavici.

Svi sretnici koji su tog dana bili na Grbavici ili gledali televizijski prijenos su svjedočili historiji. Mogli su pokušati ubiti zgrade, ali nisu uspjeli ubiti sarajevski duh.

Bio sam skoro na istom mjestu kao 1990. godine, no ovaj put sam stajao jer sam sada bio svjestan čemu svjedočim. Sjećam se dobro golova. Prvi gol na Grbavici nakon rata postigao je Bulent Biščević i to glavom. Dženan Uščuplić je postigao vjerovatno svoj naljepši pogodak u karijeri za konačnih 1:1 i podjelu bodova.

Na kraju susret nije završen bez pobjednika. Sarajevo je pobijedilo. Grad Sarajevo.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE