- Ovo nisu moje prave grudi, dozvolite da vam objasnim. Bio je prvi dan obdaništa mojoj najmlađoj kćerki i na kraju dana sam došla po nju. Sva djeca su potrčala roditeljima u zagrljaj noseći svoje crteže srca, cvijeća, životinja… Moja kćerka mi je nabila svoj crtež u lice, sijajući od sreće. Uzviknula je: “Ovo smo ti i ja”.
Pogledala sam u crtež i vidjela ogromne grudi. Moja mala umjetnica nije se zadovoljila crtežima srca i cvijeća. Umjesto toga, vrlo netačnim crtežom htjela je da svijetu predstavi svoju mamu.
“Woow”, odgovorila sam. Cijelim putem do kuće sam se smijala i mislila kako je vaspitačica na osnovu crteža sigurno očekivala da će mama izgledati kao Doli Parton. Kladim se da se iznenadila kada sam stigla, skoro potpuno ravna u predjelu grudi.
Obožavam ovaj crtež jer je sjajan podsjetnik kako nas djeca vide potpuno drugačije od onoga kako mi vidimo sebe. Pogledajte me samo – grudi su mi tako velike i podignute, kosa tako gusta i rastresita, imam savršen nos i osmijeh od uha do uha. Iskreno, nikad nisam izgledala bolje. Volhela bih da svi možemo da vidimo sebe očima svoje dhece. Zato ovu sliku planiram da čuvam zauvuhek.
