RS – KOSTIMA POSIJANA TVOREVINA

Prošlost je druga zemlja, nepromjenljiva i nenaseljiva – sačuvana je samo u sjećanju. Ali poricanje je drugačije – ono živi i diše u sadašnjosti, te zajedno sa svojim graditeljima baca sjenu preko vremena koje dolazi. (Greil Marcus, američki pisac)

Piše: Tarik Dautović

Već godinama Bošnjaci, jedini narod u Evropi nad kojim je počinjen genocid nakon Drugog svjetskog rata, žrtve su poricanja.

Oni koji su počinili genocid, poriču da su ga počinili. No, ne samo da poriču, nego na sve načine pokušavaju izjednačiti žrtvu i agresora. Svakodnevna dešavanja potvrđuju nam i nanovo nas osvješćuju da su katarza i priznanje vrlo teški, skoro nemogući. Nije toliko strašno što oni koji su počinili to poriču. Čak je razumljivo. Svjesni su svoga zločina i nisu spremni da to priznaju. Žele da tu ljagu ne nose na svome biću. Poricanjem onoga što su počinili nadaju se da će u tome uspjeti. No, presude međunarodnih sudova su jasne i nedvosmislene. Strašnije je to što generacije koje nisu ni rođene za vrijeme agresije, niti neposredno prije nje, nego tek nekoliko godina poslije, veličaju zločine i ratne zločince.

Na današnji dan, 1992. godine utemeljena je genocidna tvorevina RS. Vrlo je važno da Bošnjaci ustraju na istini, na način da nikome ne dokazuju šta je i kako je bilo. To je potpuno jasno. Mi treba da iznosimo činjenice. Jer, one su neomoljive. Nema više potrebe da bilo kome dokazujemo da je bio genocid. Ko genocid ne priznaje, sa njim ne treba ni pričati. Stoga, u ovom tekstu ćemo pažnju posvetiti činjenicama.

U ovom tekstu podsjećamo vas na strateške ciljeve RS-a koje je usvojila ‘’Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini’’, te donosimo nekoliko transkripata sa sjednica Skupštine, a koji su korišteni i kao dokazni materijal na Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju, a koji potpuno jasno i nedvosmisleno pokazuju namjeru činjenja genocida.

  • Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini’, ili skraćeno Skupština bosanskih Srba predstavlja je najviše političko tijelo Republike Srpske. Osnovali su je delegati SDS-a u oktobru 1991., zajedno sa ostalim predstavnicima Srba izabranim u Skupštinu Bosne i Hercegovine na izborima u novembru 1990. Prije početka agresije, sjednice su potpuno bile otvorene za javnost. No, nakon početka agresije, novinari bi bili pušteni samo na nekoliko minuta, nakon čega im prisustvo više ne bi bilo dozvoljeno. Kroz transkripte sa ovih sjednica potpuno je jasno da je genocid bio planiran, kao i to da je cilj bosanskih Srba bio stvaranje jedinstvene srpke države u kojoj neće biti mjesta za Bošnjake, tada Muslimane. Vidi se također i prisustvo svih faza genocida o kojima smo pisali jučer.

Između ostalog, na osmoj sjednici Skupštine, odražanoj 25.02.1992. godine, Vojo Kuprešanin kaže: ‘’Dakle, ja nisam za bilo kakvu zajedničku instituciju zajedno sa Muslimanima i Hrvatima BiH. Lično smatram da su oni nama prirodni neprijatelji. Vi već znate šta su prirodni neprijatelji i da mi više nikada ne možemo živjeti zajedno, niti možemo bilo šta zajednički raditi.

Na dvadeset četvrtoj sjednici predsjedavajući Momčilo Krajišnik potpuno dehumanizira i poriče Bošnjake, te kaže: ‘’Skupština je zauzela stav da su Muslimani komunistička tvorevina i da predstavljaju vjersku skupinu turske orijentacije. (…) Oni su nevjernici, narod koji nije narod, odnosno narod koji hoće da bude narod i nema nikakve argumentacije za naciju.’’

Da ništa osim ovoga više nije rečeno, bilo bi dovoljno strašno. Potpuna dehumanizacija naroda koja trasira put ka uništavanju. Jednostavno rečeno, Krajišnik je ovim riječima poručio: Muslimani nisu ljudi, oni nemaju nikakvu vrijednost.

Samim tim, nešto što nema vrijednost nema potrebe da postoji i opstoji. Na ovaj način u srpskom narodu se gradila mržnja prema Bošnjacima, kako poslije, baš kao što je to objašnjeno kroz faze genocida, ne bi bilo nikakivh osjećanja prema njima kada počne istrebljenje.

S obzirom na ograničenost, u ovom tekstu nemamo vremena da se bavimo svim detaljima, stoga ćemo preći na šest stratepkih ciljeva srpskog naroda. Na 16. Sjednici Skupštine srpskog naroda održanoj 12. Maja 1992. godine, jednoglasno je izglasano ‘’Šest strateških ciljeva’’ srpskog naroda, koji su naknadno u novembru 1993. Objavljeni u Službenom glasniku. Ciljeve je izložio Radovan Karadžić.

Prvi strateški cilj: razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice, državno razdvajanje.

Drugi strateški cilj: koridor između Semberije i Krajine. ‘’Nema Krajine, nema Bosanske Krajine, nema Srpske Krajine, nema Saveza srpskih zemalja, ukoliko ne ostvarimo taj koridor koji će nas dobro integrisati i koji će nam omogučiti nesmetan protok iz jednog dijela naše države u drugi’’, govorio je Karadžić.

Treći strateški cilj: Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između dva svijeta. ‘’I s jedne i s druge strane smo mi i naš strateški interes i naš životni prostor.’’ (Karadžić)

Četvrti strateški cilj: uspostavljanje granice na rijeci Uni i rijeci Neretvi.

Peti strateški cilj: podjela grada Sarajeva na srpski i muslimani dio i uspostavljanje svakog od ova dva dijela efektvine državne vlasti te konstitutivne države.

  • Dakle, Sarajevo nam je, stateški gledano na petom mjestu, ali su borbe u Sarajevu i za Sarajevo, i strateški i taktično gledano od presudne važnosti, jer ne daju uspostavljanje čak ni privida, ali ni države. Alija nema državu, dok mi imamo dio Sarajeva.’’ (Karadžić)

Šesti strateški cilj: izlazak Srpske Republike BiH na more.

Sve ovo prethodilo je genocidu. Dakle, to što rukovodioci RS-a insistiraju na tome da je RS nastao ’92., a ne ’95 dejtonskim sporazumom, uzimajući to kao argument za to da RS nije nastala na genocidu, apsolutno je nebitno. Mogla je RS nastati i ranije, i opet bi bila genocidna. Jer sve ono što je ona postala poslije utemeljeno je na genocidu, klanju, silovanju i ubistvima.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE