Isti taj Dragan Čović istovremeno moli ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da se uključi u rješavanje unutarnjeg političkog pitanja u BiH i to na način da lobira za rješenje koje je u suprotnosti sa standardima EU-a i koje bi udaljilo našu zemlju od članstva u Uniji.
- Naš je razgovor bio relativno kratak, ali sam i zamolio za lobiranje gospodina Lavrova – kazao je Čović govoreći o posljednjem sastanku sa šefom ruske diplomatije.
Čović također tvrdi da su mu u posljednjih pet ili šest dana nekoliko stranih ambasadora u BiH dali “apsolutnu podršku za izmjenu Izbornog zakona”.
Ukoliko zaista želi da se sva rješenja koja se odnose na BiH donose isključivo u BiH, što mu je argument kojeg koristi pri zastupanju potrebe gašenja Ureda visokog predstavnika (OHR), iznenađuje Čovićeva potreba da moli strane ambasadore za podršku prijedlozima HDZ-a BiH za izmjene Izbornog zakona, naročito zbog činjenice da se te izmjene ne usvajaju u stranim ambasadama već u Parlamentarnoj skupštini BiH, piše Faktor.ba.
Jedini međunarodni centar koji može BiH davati smjernice i postavljati okvire u kojima se mogu kretati bilo kakve izmjene izbornog zakonodavstva jeste Brisel, s obzirom na činjenicu da BiH nastoji postati članica EU-a, te ima obavezu prilagoditi svoj Ustav i izborno zakonodavstvo evropskim demokratskim standardima. A stav Brisela po tom pitanju je poprilično jasan.
U posljednjem Izvještaju Evropske komisije o BiH, koji je objavljen 6. oktobra ove godine, kao prioritet se navodi provedba odluka Evropskog suda za ljudska prava, naročito ona u predmetu “Sejdić-Finci”.
- Ustav BiH i dalje krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, prema predmetima “Sejdić-Finci” i srodnim slučajevima. Nije postignut napredak u poboljšanju izbornog okvira u skladu sa evropskim standardima i osiguravanju transparentnosti finansiranja političkih partija – navodi se u posljednjem Izvještaju za BiH.
Provedbi odluke Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić”, a naročito u kontekstu u kojem bi je HDZ provodio, Evropska komisija nije posvetila niti riječ, što dovoljno govori o poziciji te odluke na listi prioriteta koje BiH mora ispuniti kako bi zadovoljila standarde EU-a.
S druge strane, način na koji bi HDZ mijenjao izborno zakonodavstvo, prilagođavajući ga svojoj interpretaciji odluke “Ljubić”, predstavljao bi korak dalje od članstva u EU, s obzirom da bi produbio diskriminaciju uskraćujući pravo pripadnika određenih konstitutivnih naroda u određenim kantonima da budu birani u Dom naroda Parlamenta FBiH.
Na neprihvatljivost takvih zahvata na Izbornom zakonu BiH još jednom je 5. novembra ove godine pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) upozorio Olof Skoog, šef Delegacije EU-a u UN-u, koji je pozvao na provedbu izbornih reformi u BiH, koje, kako je kazao, moraju biti usklađene sa evropskim standardima.
- U tom smislu, naglašavamo da se ne smiju poduzimati zakonski ili politički koraci koji bi otežali provedbu odluke u predmetu “Sejdić-Finci” i ostalih odluka Evropskog suda za ljudska prava – izjavio je Skoog.
Ukoliko su Dragan Čović i njegov HDZ zaista pobornici evropskog puta BiH, odnosno, kako vole kazati za sebe, “nositelji evropskih vrijednosti”, zaista iznenađuje insistiranje na izmjenama Izbornog zakona BiH koje bi dodatno otežale taj put i koje su u suprotnosti sa tim vrijednostima.
Još više iznenađuje činjenica da podršku za te izmjene traže od Lavrova, uzimajući u obzir da BiH ne nastoji postati članica Ruske Federacije već EU-a, a naročito zbog činjenice da Rusija baš ne važi za primjer demokratski uređenog društva, koja kao takva može drugima nametati ili predlagati demokratske standarde.
Kontradiktornost deklarativne opredijeljenosti HDZ-a u odnosu na političku praksu te stranke potvrđuje već postojeći stav o toj političkoj opciji kao prepreci demokratskom razvoju BiH i njenom euroatlantskom putu, a prisnost sa Rusijom i evidentna podređenost geopolitičkim interesima te države potvrđuje ranije optužbe o HDZ-u kao “ruskim igračima” u BiH.
