SAMANTHA POWER: RUSKA FEDERACIJA U VELIKOJ MJERI STOJI IZA NEGIRANJA GENOCIDA

Na međunarodnoj online konferenciji pod nazivom: "Negiranje genocida i trijumfalizam" u organizaciji Memorijalnog centra Srebrenica, Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka putem videolinka govorila je Samantha Power, bivša novinarka, dugogodišnja saradnica Baracka Obame, dobitnica Pulitzerove nagrade za novinarstvo i književnost i bivša ambasadorica SAD-a u UN-u.

Power je u julu 1995. godine bila novinarka u Sarajevu i za Washington Post izvještavala o padu Srebrenice. Ti su događaji kaže očvrsnulki njenu odlučnost da jednog dana učestvuje u izvođenju počinilaca takvih zločina pred lice pravde više nego bilo koji pojedinačni događaj u njenom životu.

  • Godine 2005., na desetu godišnjicu genocida u Srebrenici pridružila sam se svom prijatelju, novinaru Davidu Rohdu, u šetnji s preživjelima i unucima žrtava kroz šume u kojima su muškarce lovili kao da su životinje. Čak i deceniju nakon tih ubistava našli smo djeliće odjeće, odbačene cipele i lične karte, pa čak i razbacane dijelove kostiju. David me također odvezao u Novu Kasabu gdje je mjesec nakon genocida u Srebrenici otkrio nogu koja je virila iz masovne grobnice. Odveo me i na fudbalski stadion u Bratuncu gdje je našao fekalije, krv i tragove metaka. Godine 2010. sam se ponovo vratila u Srebrenicu, tog puta kao zvaničnik američke vlade, odnosno kao lični izaslanik predsjednika Baracka Obame koji je osudio užas u Srebrenici kao, kako je to nazvao, mrljom na našoj kolektivnoj savjesti i jasnim podsjetnikom da svijet mora odlučno reagovati kad je suočen sa zlom. Na tom putovanju sam upoznala majku koja je ostala bez muža i petero djece. Te godine je ukopavala četvrtog od svojih pet sinova. Rekla mi je: „Sin kojeg sahranjujem danas je imao samo 17 godina. Bio je samo dječak. Nisam imala vremena da ga dovoljno volim. Nisam ga dovoljno grlila. Nije znao koliko mi znači.“ Kad smo se rastale, obećala sam joj da SAD nikad neće odustati od izvođenja pred lice pravde onih koji su orkestrirali ubistvo njenih najmilijih – kaže Power.

Priča i kako ju je godinu dana kasnije probudio poziv bliskog kolege u američkoj vladi koji joj je bez daha rekao da je uhapšen Mladić.

  •  Dok sam obnašala funkciju ambasadora SAD-a u UN-u iz New Yorka sam učestvovala u komemoraciji u Srebrenice 2015-te godine. Tamo sam imala užasno iskustvo sjedenja u komori Vijeća sigurnosti nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin naložio svom ambasadoru u UN-u da stavi veto na rezoluciju o Srebrenici. Veto je uložen samo iz jednog razloga, zato što je njen tekst uključivao mračnu i dokazanu istinu: masakri počinjeni u Srebrenici nisu bili obični zločini, predstavljali su genocid. Nakon što je Rusija uložila veto, prenijela sam svojim kolegama ambasadorima u Vijeću iskustvo koje sam ja imala kao 24-godišnja novinarka u Sarajevu kad mi je jedan kolega prvi put rekao o izvještajima o masovnim egzekucijama. Ne želeći da vjerujem u to što čujem u julu 1995. moja reakcija je bila jednostavno: „Ne. Ne. To je nemoguće.“ A ipak, tad i tamo, tog dana 2015. kad sam čula da Rusija planira uložiti veto na rezoluciju o Srebrenici, imala sam verziju iste reakcije: „Ne. Ne.“ Vijeću sigurnosti sam rekla: Da su majke momaka ubijenih u Srebrenici mogle doputovati u UN, pitale bi kako bi iko mogao odbaciti istinu koja definiše svaki trenutak njihovog života. Ono što sam upravo opisala, moja vlastita iskustva u posljednjih nekoliko godina sa Srebrenicom, samo su gruba skica onog što znamo u posljednjih 25 godina –  ističe Power.

Ispočetka su u vrijeme ubistava ljudi, kaže Power bili u nevjerici, nisu mogli da vjeruju šta se dešava u Srebrenici. Onda je istina bila priznata na međunarodnom i lokalnom nivou, no u skorijoj fazi svjedočimo ulasku u fazu poricanja, tvrdi ona.

AA
  • Poricanje se sada širi i pogoršava iz više razloga. Kao prvo, moćna Ruska Federacija u velikoj mjeri stoji iza negiranja genocida. Moskva je to uradila ne zbog nekog ruske pravoslavne bliskosti s ljudima srbijanske pravoslavne vjere. Ne, to se radi zbog mentaliteta nulte sume koje karakteriše bukvalno sve poteze Rusije u međunarodnoj sferi posljednjih godina. Čini se da je Putin zaključio da bi po Rusiju bi bilo loše da se Srbija približi Evropi, stoga će Rusija uraditi sve što je u njenoj moći da je odgovori od toga, organizacijom zajedničkih vojnih vježbi, osiguravanjem oružja i investicija i glumljenja zaštitnika Srbije u Ujedinjenim narodima. Rusija ima još jedan razlog za pomaganje u finansiranju i činjenje negiranja genocida. Ima širu stratešku ambiciju da se status istine, činjenica i dokaza oslabi, svugdje. Ako činjenice i dokazi više ne budu „in“ i sve, pa čak i forenzički dokumentovano ubistvo 8.000 ljudskih bića, ako je sve jednostavno mišljenje drugog bića, ili ideologija, onda, pretpostavljam, perverzna logika iza toga je da su činjenice o ruskoj stagnirajućoj ekonomiji, činjenice o sve manjoj Putinovoj popularnosti, činjenice o pogrešnom pristupu Rusije problemu s korona virusom, onda se možda i te činjenice mogu dovesti u pitanje kao tuđe mišljenje. Ali poenta je da negiranje genocida nije problem samo u Rusiji, Srbiji i Republici Srpskoj. Pomažu mu akteri koji bi trebali znate bolje do toga. Da Nobelov komitet da nagradu nekome ko, citiram: „Ne sudi“ o onome što se desilo u Srebrenici, nekome ko je veličao Slobodana Miloševića, da dodijele nagradu nekome u vrijeme kad su činjenice i dokazi općenito pod opsadom širom svijeta, to je trajna mrlja na kredibilitetu Nobelove nagrade – kaže Power.

Ali kaže i kako je dobra vijest, da poricanje neće uspjeti. Ratko Mladić je snimljen kako odvozi muškarce i dječake autobusima dok im obećava da ih niko neće povrijediti. Zahvaljujući upornosti preživjelih iz Srebrenice i rođacima preminulih, tijela ubijenih su pronađena i ukopana na dostojanstven način, mada je pogubljenima rečeno da se to nikad neće desiti.

Negiranje genocida neće uspjeti jer je Međunarodni sud utvrdio prije više od decenije da su vojnici bosanski Srbi počinili genocid. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i sudovi na Balkanu su osudili 47 ljudi na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne za zločine počinjene u Srebrenici. Širom Evropske unije 11. juli je prepoznat kao dan kad se obilježava genocid, što je odluka donesena s uvjerljivom podrškom u Evropskom parlamentu.

Vjerujem da će jednog dana oni koji poriču genocid u Srebrenici imati status onih koji poriču holokaust, zaključila je Power.

(Lejla Kovač-Skenderagić)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE