SANDRA KĆERKA NINE REŠIĆA OTVORILA DUŠU: OVO JE BOLNA ISTINA O MENI I MOM PREMINULOM OCU

Pjevačica Sandra Rešić (31), kćerka preminulog pjevača Amira Nine Rešića, odlučila je da jednom za sva vremena stavi tačku na razne mitove, izmišljotine i nagađanja koji kruže o životu i smrti njenog oca.

Sandra je godinama jedva pričala o Ninu i njegovoj smrti, jer je sve i suviše boljelo da bi izlazila u javnost i pričala o detaljima. Međutim, nepravda i neistine su je dotukle i natjerale da prvi i posljednji put, kako kaže, ispriča priču o svom ocu i njegovom životu i smrti.

Nada se, iskreno kaže, da će je nakon ovoga ljudi ostaviti na miru što se tiče bolne teme, i da neće morati iznova i iznova da se pravda i demantuje razne priče.

  • Želim da jednom za sva vremena razriješim taj famozni mit o njegovoj sahrani. Ja sam to veče, kada je on preminuo, bila u Bijeljini, imala sam 19 godina. Te večeri, sjećam se, bila sam na rođendanu, kada mi je samo gospodin Siniša Kajmaković u nekih pet do devet poslao poruku: ‘Umro je’ . Bila sam u totalnom šoku i, onako, u suzama sam krenula sa društvom u bolnicu. Na ulazu nas je sačekala jedna medicinska sestra koja nas je pitala: ‘Šta vi uopšte tražite ovdje? Ja vas ne mogu da pustim, ja čak ne znam ni ko ste vi, ali ako mislite na ovog pjevača Nina, on je umro i svakako ne mogu da vas pustim da ga vidite’– počinje Sandra.
  •  Moji drugari su krenuli da se raspravljaju sa njom i objasnili su joj da sam njegova kćerka, međutim ona je samo rekla da je ne zanima i bukvalno nas je istjerala iz bolnice. Ja sam odmah nazvala Kajmakovića, koji mi je samo rekao da ništa više ne mogu da uradim i da idem kući. Nakon toga, ja se iskreno ne sjećam gdje sam i kako sam negdje otišla, mislim da sam otišla kući, ali kako… stvarno nemam pojma. Samo se sjećam da cijele noći nisam spavala, zato što mi je gospodin Kajmaković rekao da sutra rano ujutru dođem u stan u kom je moj otac boravio dok je bio u Bijeljini – priča Sandra, prenosiTelegraf.rs.
  •  Ja sam oko nekih šest sati ujutru otišla u taj stan, a tamo su već bili njegovi stričevi, Selim i Ljerka njegova žena, bio je Leo njegov stric i Neša koji je bio Ninov potrčko. Ja tog čovjeka nisam ni primijetila, jer je bio zaključan u Ninovoj sobi, u njegovim stvarima, njegovoj kožnoj jakni, u njegovom kačketu i njegovim satom na ruci plakao sve vrijeme. Isti taj Neša je čovjek koji je pokrao sve stvari iz stana mog oca, njegove stvari, sve njegove slike, dnevnike. Tu je bila i neka starija pjevačica Branka u nekom vunenom džemperu – sjeća se Sandra.
  • Oni su svi bili tu i prema meni su se ophodili kao da sam neka komšinica koja je došla tu da izjavi saučešće. Mene niko ništa nije pitao, čak mi niko nije ni saučešće izjavio. Sjećam se kao danas, na televiziji je bio pušten “DM sat”. Ja sam tu samo tako sjedila nepomično, a oni su komentarisali kako je Dragana Mirković ispala fer prema mom ocu. I, da, najvažnija osoba u tom stanu bila je Ljilja iz Šapca, koja je njemu za života i karijere navodno radila natalne karte. Ta žena sve vrijeme kukala je na sav glas, a meni ništa nije bilo jasno, ni šta se dešava, ni ko su svi ti ljudi – priča Ninina kćerka.
  •  Ja sam bila u šoku, meni se niko nije obratio i osjećala sam se kao neki stranac. U sljedećem trenutku izlazim iz stana i sjedam na stepenice da zapalim cigaru, za mnom izlazi i ta Ljilja, sjeda pored mene i samo mi kaže: ‘Danas je mom sinu umro otac’. Ja u tom trenutku ostajem u šoku, prosto ne mogu da opišem taj osjećaj. Bila sam toliko bijesna da sam samo imala želju da je gurnem niz stepenište i pozovem policiju – objašnjava vidno potrešena Sandra.
  •  Poslije toga se samo sjećam te svađe i frke oko toga kako će da ga prenesu u Bosansku Dubicu, gdje je on zahtjevao da ga sahrane, pored majke. Oni se tako raspravljaju, šta i kako, a mene i dalje niko ništa ne pita, niti mi se bilo ko obraća. Dok su se oni tako raspravljali kojim kombijem će da ga prevezu, kako će svi oni da odu do tamo, mene tu niko ne pominje. U jednom trenutku, ja tako sva u šoku pitam ujaka: ‘Izvini, a kako ću ja do tamo da odem?’. Na sve to samo se javlja ta Ljilja koja mi kaže: ‘Izvini, ali kod nas u autu nema mjesta i stvarno ne znam šta da ti kažem’. Sve se to dešava brzinom munje, mi tako silazimo ispred zgrade, a ja sam gledam gdje ima mjesta za mene, u čiji auto da uđem. Meni ta Ljilja još jednom ponavalja da za mene nema mjesta i kaže mi: ‘Mislim da bi neki muzičari za nekih dva sata trebalo da krenu iz Bjeljine, pa eto možeš sa njima da se čuješ i dogovoriš’.
Arhiv
  •  Ona u sljedećem trenutku zatvara vrata automobila i oni odlaze i ostavljaju me tu, bez broja tih muzičara kojima sam trebala da se javim. Ja ostajem potpuno sama ispred te zgrade i nisam znala gdje ću dalje. Nakon toga pozvala sam majku i sve joj objasnila, a ona mi je na sve to samo rekla da se pokupim, sjednem na autobus i vratim se nazad za Beograd.
  •  Sjećam se samo da ja u tom periodu nisam nešto bila u dobrim odnosima sa sestrom Amelom koja je bila u Americi. Samo znam da su te moje daidže (rodbina iz Hrvatske) u saradnji sa nekim Nerminom, koji je inače bio posrednik između Amele i rodbine, od sestre zatražili da im za potrebe sahrane pošalje 5.000 dolara, a nakon toga još nekih 500 dolara koje je zafalilo. Eto, ja sam bila spriječena da odem na sahranu, ali me samo interesuje koja to sahrana košta tolike pare? Njegova sahrana je bila vrlo skromna, sa već kupljenim grobnim mjestom. Tako da, eto, moja sestra Amela je lično i personalno poslala novac za sahranu, jer ja sam tada studirala i da sam htjela da finansiram sve to, nisam imala odakle – priča kroz suze Sandra.
  • Mama i ja smo živjele samo od jedne, njene plate koja je tada bila nekih 200 maraka. Moja majka je na kraju posljednjih 100 eura koje je imala poslala Ninu, jer on više nije imao od čega da živi. Samo ne znam koja bi to žena uradila za bivšeg muža , ali samo bih voljela da se moja majka više ne miješa u sve to. Spomenik je lično i personalno podigla moja sestra Amela Omerović, tako da imena koja pišu na spomeniku nemaju nikakve veze sa podizanjem istog – tvrdi Sandra.
  •  Što se tiče Šerifa Konjevića i te priče, da su moj otac i Šerif imali problema, zbog te žene Jasne nisu istinite. Kada je Nino započeo vezu sa njom, ona i Šerif već šest godina nisu bili u braku, tako da tu nema neke prevelike pompe. Sve to meni je potvrdio i sam Šerif, koji kada me je prvi put vidio rekao: ‘Ja nikada nisam rekao bilo koju ružnu riječ o Ninu, ja sa njim nisam imao problem, imao sam ga sa bivšom ženom”. Tako da je sve to takođe laž.
  • Plasirana je i priča da ja ne posjećujem Ninov grob, što takođe nije istina. Ja dovoljno puta odem na grob svog oca, ali prosto mi vrijeme i obaveze ne dozvoljavaju da konstantno budem tamo. Tako da u tim pričama o zapuštenom grobu i korovu nema istine, a ja se nikada neću slikati na grobu mog pokojnog oca da bih nekom dokazala da posjećujem isti – kaže mlada pjevačica.
  •  Priča o tome da me Nino nikada nije priznao, te i da nije bio oženjen mojoj majkom su takođe još jedna velika neistina, a kao dokaz za to medijima sam proslijedila i fotografije sa njihovog vjenčanja. Ovim bih započela i jednom za sva vremena zatvorila te brojne neistine priče koje se plasiraju u javnosti, oko moje porodice i mog pokojnog oca – završava Sandra.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE