Da bismo iskoristili njihove najbolje strane, a ujedno njihov negativni utjecaj na naše zdravlje minimizirali, potrebno je držati se određenih pravila. O tome na što treba pripaziti prilikom boravka u prostorima rashlađenim klima-uređajem te kako oni mogu utjecati na naše zdravlje razgovarali smo sa Stelom Corić, zagrebačkom liječnicom opće prakse.
Kako nam kaže, jasno je da je zbog globalnog zatopljenja i poremećaja klime nezamislivo živjeti bez klima-uređaja jer ublažavaju nepovoljan utjecaj vrućina, a napose pomažu srčanim i plućnim bolesnicima. Međutim, upozorava na to da mogu i negativno utjecati na naše zdravlje.
Ne održava li se pravilno klima-uređaj ili se pak pogrešno koristi kada je uključen, može dovesti do širenja mikroorganizama, od kojih najopasniji može biti uzročnik legionarske bolesti, odnosno atipične upale pluća. Tu su i one nešto manje ozbiljne, ali jednako tako neugodne poput prehlade, glavobolje, upale sinusa i uha, pogoršanje alergija i dermatitisa, kao i bolova u koštano-mišićnom sustavu, govori nam dr. Corić.
Osobe izložene hladnom zraku klima-uređaja vrlo se često žale prvenstveno na bolove u području vrata, ruku, zglobova i drugog dijela leđa odnosno onih koji su direktno izloženi strujanju klima-uređaja. Osim toga, ne ovlažuje li se zrak, klima-uređaji će ga sušiti, a procesom disanja sušit će se i naša sluznica.
Tako se narušava njezina ravnoteža i gubi stabilnost te lakše dolazi do ranije spomenutih infekcija dišnog sustava. No ako su uređaji kvalitetni i ako se mijenjaju filtri, što bi trebalo činiti svaka tri mjeseca, mogu i povoljno utjecati na zdravlje, naročito kod alergičara i astmatičara, ističe dr. Corić.
Kako je trenutačno zbog vanjskih temperatura nemoguće funkcionirati bez klima-uređaja, napose u radnom okruženju, dr. Corić upozorava na to da se trebamo držati osnovnih pravila u vezi s njihovim korištenjem. Time će se negativni učinci svesti na najmanju moguću mjeru. Posebno pak oprezne trebaju biti određene skupine ljudi.
Prvenstveno treba regulirati temperaturu mikroklime, dakle naš radni prostor, dom ili auto, s vanjskom temperaturom. Naš organizam dobro podnosi temperaturnu razliku od 6 do 7 Celzijevih stupnjeva. U protivnom, izlaskom iz jako klimatiziranog prostora može doći do temperaturnog šoka.
Izlaskom na visoke vanjske temperature dolazi do periferne vazodilatacije, što je izrazito opasno kod osoba s niskim tlakom i osoba koje imaju problema s cirkulacijom. Treba izbjegavati izlaganje izravnom hladnom zraku i podesiti brzinu strujanja zraka, a svakako treba pripaziti i na adekvatno vlaženje zraka, pojašnjava nam dr. Corić.
Kako dalje objašnjava, poslodavci bi se također trebali držati navedenih savjeta. Štoviše, Pravilnik o zaštiti na radu propisuje minimalne uvjete u vezi s temperaturom, vlažnošću i brzinom strujanja zraka. Po tome bi razlika između vanjske i unutarnje temperature trebala biti od spomenutih 6 do 7 Celzijevih stupnjeva, relativna vlažnost trebala bi iznositi od 40 do 60 posto, a brzina strujanja zraka najviše 0,2 m/s, i to bez izravnog puhanja zraka na ljude koji borave u tim prostorima. Osim toga, držanjem uređaja na takvoj temperaturi štedi se i električna energija.
