U pregovorima koji traju, kao što je trenutno slučaj u Bosni i Hercegovini, važno je glasno iznositi „maksimalističke“ zahtjeve kako bi se imalo čim trgovati u samim pregovorima. Tako se i najmanji ustupak skupo prodaje.
Iz istupa i dokumenata koji su procurili u javnost vidimo da se međunarodni zvaničnici koriste provjerenim tehnikama, npr. Divide et impera – „Zavadi pa vladaj“.
Otkrivena je namjera da se probosanski blok u pregovorima podijeli tako što će se svi drugi okrenuti protiv SDA i DF-a. To bi oslabilo pregovaračku poziciju onih koji žele snažniju državu.
- Postizanje saglasnosti SDP-a, NiP-a, SBB-a i NS-a da pregovaraju na osnovu direktnih uslovnih parametara modela, i demonstriranje da nijedna stranka iz FBiH, osim DF-a, ne dijeli stav SDA da se takva rasprava veže za funkcionalnost FBiH – navodi se u pripremnom dokumentu za pregovore međunarodnih zvaničnika.
Svjedočili smo i tehnici “probnih balona” putem “nesmotrenih izjava” diplomata u kojima navode kako žele pregovarati samo o određenim temama i napraviti ustupke liderima HDZ-a i SNSD-a. Reakcija javnosti i probosanskog političkog bloka probušila je balone.
Jedan od alata ili metoda koji mogu biti korisni u pregovorima jeste izazivanje kontrolisanog haosa. Za pregovaračkim stolom potom se traže ustupci kako bi se iz haosa izašlo.
Kako to izgleda u praksi zorno svjedoče svojim djelovanjem Milorad Dodik i Dragan Čović. Ovako bi se mogao opisati njihov nastup: silom ćemo srušiti državu ako nam ne omogućite da pravno možemo srušiti državu.
Iako svima izgledaju uspješno taktike i tehnike koje koristi dvojac Dodik – Čović, stvari ipak stoje drugačije. Međunarodna zajednica na stolu ima zahtjeve koji nikako ne odgovaraju političkoj agendi kočničara procesa euroatlantskih integracija BiH.
Osim izmjena Izbornog zakona i Ustava u dijelu koji se tiče implementacije presuda u predmetima “Sejdić i Finci”, “Zornić”, “Pilav”, “Šlaka” i “Pudarić”, o kojima se glasno govori, Evropska unija i Sjedinjene Američke
Države traže i sljedeće:
- formiranje vrhovnog suda BiH,
- uspostavu državnog ministarstva za EU integracije,
- uspostavu državnog ministarstva za životnu sredinu i turizam,
- uspostavu državnog ministarstva poljoprivrede,
- uspostavu državnog ministarstva zdravlja,
- uspostavu državnog ministarstva obrazovanja i kulture,
- uspostavu državnog ministarstva unutrašnjih poslova,
- uspostavu državnog ministarstva za javnu upravu,
- uspostavu državnih mehanizama i novih agencija koje će osigurati harmonizaciju tržišta i legislative u oblasti ekonomije,
- ukidanje svih oblika nedemokratskih mogućnosti blokada i uspostavljanje mehanizama za brzo donošenje odluka…
Ovi, ali i brojni drugi zahtjevi o kojima se pregovara i tek će se pregovarati, a koji znače jačanje države, nisu “procurili” u javnost kroz otkrivanje tajnih dokumenata. Nisu ni plod mašte.
Radi se o smjernicama, uputstvima, 14 prioriteta Mišljenja, gledištima Venecijanske komisije, sadržajima brojnih rezolucija i zaključaka organa EU i SAD koje obavezuju Palmera, Eichorst, kao i sve druge predstavnike međunarodne zajednice u BiH.
U svakom suprotnom djelovanju izašli bi iz okvira naloga najviših zakonodavnih i izvršnih organa SAD-a i EU.
Npr. u Rezoluciji s početka 2014. godine Evropski parlament traži da BiH formira državno ministarstvo poljoprivrede. U obrazloženju se navodi da je BiH jedina država u Evropi koja nema takvo ministarstvo. Krajnje je vrijeme da ga dobije.
U obrazloženjima, kroz različite dokumente, za sve druge zahtjeve, navodi se kako sve nabrojane institucije i ministarstva imaju i sve države regije. A njihovi lideri navode da žele sve Bosni i Hercegovini isto kao i svojim domovinama, pa bi morali dati podršku reformama.
Također, zaključak iz Mišljenja EU o BiH, a svi domaći političari tvrde da jesu za EU integracije, zahtijeva uspostavljanje snažne države koja će, ne usporiti ili ugroziti, već doprinijeti razvoju Evropske unije: “Evropska komisija, između ostalog, zaključuje da bi nefunkcionalnost BiH, u slučaju da ne provede reforme i bude primljena u EU, mogla negativno utjecati na proces donošenja odluka u EU, posebno u vezi s pitanjima koja zahtijevaju jednoglasno odlučivanje među zemljama članicama”.
Iz svega navedenog jasno je da procesi kojima svjedočimo, sastanci kojima su domaćini evropski i američki zvaničnici, moraju rezultirati porazom retrogradnih snaga i jačanjem države Bosne i Hercegovine, što je jedina garancija dugoročne stabilnosti regije i Evrope.
(H. V.)
