Dok u Zagrebu dobija svoj park, u Sarajevu je Enver Čolaković poznat kao osoba koja je posvađala političare i književnike.
Predloženi naziv osnovne škole u naselju Hadžići posvađao je zastupnike na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, koja je održana 21. jula 2015. godine. Pedstavnici opozicionih partija usprotivili su se prijedlogu da škola nosi ime po Enveru Čolakoviću zbog, kako su obrazložili, njegovog angažmana kao kulturnog atašea Nezavisne države Hrvatske (NDH) u Mađarskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Na svojoj Facebook stranici Semir Efendić načelnik Općine Novi Grad Sarajevo kazao je:
– Jučer je grad Zagreb dobio Trg Envera Čolakovića, velikog sarajevskog i bh. književnika. Enver Čolakovic autor je između ostalog i proslavljenog romana “Legenda o Ali-paši” koji govori o graditelju možda i najljepše (Alipašine) džamije u Sarajevu, životu i vremenu u kojem je građena. Po istom Ali-paši ime nosi i veliko novogradsko naselje Alipašino Polje, a nekada je na rijeci Miljacki bio i Alipašin most, pa se taj dio grada i danas zove Alipašin Most iako mosta odavno više nema.
Prije nekoliko godina pokrenuta je inicijativa od strane općine Hadžići da novoizgrađena škola u Hadžićima dobije ime po Enveru Čolakoviću, s obzirom da je on porijeklom iz jednog sela pored Hadžića o kojem je takodjer napisao roman. Nažalost ta inicijativa zaustavljena je u Skupštini KS. Rekao je tada Peđa Kojović da je književnik bio fašista!!?? Tadašnji premijer Konaković, još u nezvaničnoj i tajnoj koaliciji sa Kojovićevom Našom strankom, za ljubav svome prijatelju iz njihove stranke, povlači Prijedlog odluke o davanju imena osnovnoj školi i traži da se njegova biografija dodatno provjeri i utvrdi je li zaista bio fašista!? Uvrijeđen time, sin rahmetli Envera Čolakovića, Esad Čolaković šalje pismo Skupštini KS, traži da se više o imenu njegovog oca ne raspravlja i povlači saglasnost porodice da škola nosi ime po njegovom ocu.
Sramota je da Zagreb oda takvo poštovanje prema književniku koji je pisao najljepše romane o Sarajevu, a Sarajevo umjesto priznanja uvrijedi njegovu porodicu. Nažalost, kada neko ne poštuje sam sebe i tako se odnosi prema svojoj historiji, ne može očekivati ni da ga drugi uvažavaju i poštuju. Prirodna posljedica takvih odnosa jesu i negiranje države, identiteta, jezika, a na kraju i same egzistencije jednog naroda koji pokazuje da ne poštuje ni sam sebe, i koji dozvoli da u njegovo ime odlučuju gore spomenuti. –
