Godine 2018. poplava je po ko zna koji put snašla Kostajnicu. Ovaj put nije došla sama. Kao od karata dvanaest kuća, sravnilo je klizište.
- Proveli smo noć svi budni skupa sa svim susjedima podijelili smo sinoć tugu, nitko nije od nas spavao, djeca su noćnu moru imala, skakala su u snu. Uspjeli smo ma da je bilo prebolno otići, uspjeli smo dvije ovce i dva janjca izvući, što se tiče tamo neću otići, vraćat se i prolaziti tuda“, rekao je Semir Orlić tom prilikom, u martu.
Od marta do novembra bol je jenjavala. Semiru je država gradila novu kuću.
- Od čačkalice do krova, kupatila će biti spremna, spavaće sobe kuhinje useljivo znači da nećete morat ama baš ništa čak ni plahte nećete morat kupiti sve će bit spremno. Presretni smo i dalje se smijem – presretan je tada bio Semir. Ipak, gradnja se odužila, neki ljudi su ipak završili u stanovima. Semir je dobio stan u Petrinji. Nije mu falilo ništa.
Djeci treba psihološka pomoć
- Mislili smo tu stvoriti novi život, a jedva smo izvukli gole živote. Zatekao sam se u podrumu, dok je obitelj bila tu u stanu i provalio sam vrata da bih izvukao suprugu, sve je popadalo po njima, tu su se šćućurili jedno uz drugo. Vrište, izvukao sam ih vani, djeci mi treba i psiholog i psihijatar.
Kostajnica je bila potresna, ali ovo je stvarno bilo da se opraštaš sa životom iza zatvorenih vrata koja vučeš da izvučeš goli život. Tu je trebao biti nov početak i nov život, a to je što je ostalo na zidu naša obiteljska slika i to je sve što je ostalo“, ispričao je bolnu priču za Dnevnik.hr.
Ali to i je sve, dva puta iz strahote izvući, ne živu glavu, nego njih pet.
- Tražili smo kako dalje, snagu mi daju samo ta djeca i drugo ništa, ne vidim drugo više ništa, jedino oni me još drže na životu i borbu za dalje“, zaključio je.
Ipak, Semir nije imao nesreću, nego mnogo, mnogo sreće.
