Prije rata i u ratu radio je kao policajac u Nevesinju a ostao je upamćen kao čovjek srpske nacionalnosti koji je spasio brojne Bošnjake ovog kraja iz zatočeništva policijske stanice u kojoj je radio.
Iako svjestan rizika kojima se izlaže, manifestovao je građansku hrabrost kada je u julu 1992. spasio sigurne smrti tri dječaka iz porodice Ćatić: Irfana, 11 godina (1980.) Džemala, 12 godina (1979.) i Dženisa, 8 godina (1984.) iz zatočeništva u podrumu policijske stanice Nevesinje. Ivković je organizovao njihovo prebacivanje na sigurno.
Također, Ivković je spasio i šestomjesečnu bebu i djete od tri godine Nure Mičijević iz zatočeništva u podrumu policijske stanice Nevesinje i organizovao njihovo prebacivanje na teritoriju koja je za njih bila sigurna. Nakon toga Ivković je spasio i samu Nuru Mičijević i omogućio joj da pređe na sigurno gdje je pronašla svoju djecu.
Ipak “nevesinjski Šindler” nije se na ovome zaustavio.
Ostalo je upamćeno da je spasio i dvije starije nene koje su također bile zatočene i na izmaku snage. I njih je uspio neopaženo izbaviti iz tamnice i prebaciti na teritoriju koja je za njih bila sigurna.
Svjedoci tvrde da je Ivković od prvog do posljednjeg dana rata uspješno slijedio svoj stav da je „u ratu najvažnije sačuvati obraz i porodicu“.
I pored svega, Đuru niko nigdje ne spominje i o njegovom herojskom podvigu se skoro nikako ne zna, prenose Novi dani.
Policajac Đuro Ivković je umro 2008. godine a osim fondacije Gariwo iz Sarajeva, koja mu je posthumno 2009. godine dodijelila nagradu “Duško Kondor” za građansku hrabrost, danas se rijetko ko sjeti Đure Ivkovića, istinskog heroja rata u Hercegovini.
