Još od decembra je Njemačka u svom, specifičnom lockdownu: trgovine su zatvorene, osim živežnih namirnica,, trafika i apoteka. Muzeji su već odavno zatvoreni – makar niko ne pamti kad je u muzejima bila posebna gužva, restorani i kafići isto tako – ali tu je moguće poslužiti “za van”, piše Deutsche Welle.
Mnogi se ljute zbog nelogičnosti – zašto se može kupiti cvijeće, ali ne možete kupiti niti nove čarape? Ali ipak, polako se broj novozaraženih smanjuje, a R-vrijednost – dakle koliko jedna oboljela osoba zarazi novih ljudi – je ispod 1: drugim riječima, pandemija se polako gasi čak i usprkos novom soju virusa.
Političari žele biti sigurni: ovakav lockdown je produžen do 7. marta, ali ne samo da je već mnogo rasprava kad će biti ukinute zabrane, nego i kako to učiniti? Jer nekakvog dosljednog plana očito – nema.
Dojam je kako se odluke donose “prema osjećaju”: tako se ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer založio da njemački frizeri trebaju konačno smjeti raditi i njima će biti dopušten rad od 1. marta. Ali uvjeti su gotovo besmisleni: smiju šišati samo jednu mušteriju, odnosno za nju treba osigurati 20 kvadratnih metara prostora.
U drugim zemljama, čak i ako imaju više zaraženih od Njemačke su i propisi drugačiji – u Austriji opet mogu raditi i muzeji, ali u ovo doba kad gotovo niko ne putuje onda se i gleda samo u svoj tanjir, piše Deutsche Welle.
Vlada u Berlinu neumorno ponavlja: treba biti oprezan, a zabrane se trebaju ukinuti postepeno kako se “otvaranjem ne bi riskiralo da broj zaraženih opet ne skoči i onda možda budu potrebne nove mjere”, kaže glasnogovornik njemačke vlade.
Od početka ove pandemije se stalno koristi željena brojka novozaraženih u posljednjih sedam dana na 100.000 stanovnika. Dugo se govorilo kako njih treba biti najviše 50 da se počnu ukidati zabrane, sad je tih 50 odjednom pretvoreno u 35.
