SKIDAJ TU ČETNIČKU ZASTAVU: GUBITAK RATNOG HEROJA JE PORUKA DA NE SMIJEMO STATI

- Bravo! Bravo! Bravo, legendo! Još jedan veliki uspjeh! Čestitam svima. Skidaj tu četničku zastavu, dosta je belaja poštenom narodu nanijela. Skidaj tu četničku zastavu pa bodi bijele ljiljane”, bile su riječi Envera Šehovića, ratnog heroja, tokom jedne od bitaka, a ove snažne riječi i danas izazivaju jezu.

Enver Šehović je osoba koja je ugradila svoj život u temelj Bosne i Hercegovine, jedan je od onih koji su za državu u kojoj danas živimo i radimo dao najvrednije.

Pogledajte video OVDJE.

Imao je samo 25 godina kada je pristupio Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine sa zadatkom da blokira kasarnu “Maršal Tito”, u kojoj je tada radio. Bez razmišljanja, hrabro i odlučno ga je prihvatio.

Nije se čuvao, komandovao je uvijek u blizini prve linije, danonoćno je bio na ratištu.

• Mi ovaj rat, prije svega, nismo htjeli, nismo ga nametnuli, već nam je nametnut. Zakon prirode je došao na scenu. U pitanju je bila borba za opstanak”, kazao je Šehović jednom prilikom.

O njegovoj hrabrosti govorili su i njegovi saborci koji su ga voljeli i poštovali. Za osam mjeseci postao je komandant kojeg su poštovali, tako mlad čovjek bio je velik autoritet svojim vojnicima i oficirima od kojih je velik broj njih bio stariji od njega.

• Bio je oficir prije svega. Mi vojnici kada to kažemo to znači da je bio čovjek koji se žrtvovao za opće dobro, koji se žrtvovao za sve oko sebe i koji je najmanje mislio na sebe. Sudbina mu je bila da pogine na mjestu koje je oslobodio“, kazao je Vahid Karavelić, general Armije RBiH.

„Naš Enver je sretan s onim što je dobio od Boga“

Ratni heroj Enver Šehović ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu pored svog velikog prijatelja i saborca heroja Safeta Zajke. Iza njega su ostale supruga Zineta i kćerka Dalila.

Na dan dženaze suzu su pustili njegovi najbliži saborci, potreseni zbog gubitka velikog čovjeka, ali sretni što su imali čast boriti se sa Šehovićem.

Imam koji je predvodio dženazu ratnom heroju nije krio zadovoljstvo i čast:

  • Stojimo pored kabura našeg Envera. Zaista, moram vam reći da su ovo trenuci kada se ispisuje historija našeg naroda, i vi je pišete. Moram vam reći da vam zavidim.  Naš Enver je sretan s onim što je dobio od Boga. Poručio nam je da moramo nastaviti njegovim putem, da ne smijemo stati, draga braćo. I da se ne plašimo, da ne gubimo nadu, da u toj borbi ustrajemo.”

Tadašnji imam je kazao kako je čast i stajati pored ovakvih junaka. Veliki je gubitak izgubiti i Envera i Zajku i svakog borca, ali oni nam poručuju da ne smijemo stati.

•Ja sam rekao da Bosna ima hiljade Zajki i Envera, ona je njih iznjedrila i rodila i svi moraju shvatiti, i Evropa. Zapamtite, mi smo se ponosili evropskom kulturom, civilizacijom i gledali u nju. Evropa je najobičniji smrad, da se tako izrazim, moralni i duhovni smrad jer u sebi nema ništa ljudsko, jer posmatra mirno kako se ovdje zločin odvija i još ti ne da da kupiš oružje. Čak ti je svezala i ruke!”

Pogledajte video OVDJE.

„Imala sam dvije godine kada mi je otac poginuo.“

Kćerka Envera Šehovića, ratnog heroja, Dalila Šehović-Alić ostala je bez oca kada je imala samo dvije godine. Ranije je u razgovoru za Hayat televiziju kazala kako su joj svi govorili da je bio veoma dobar čovjek i patriota.

  • Imala sam dvije godine kada mi je otac poginuo. Kažu da je bio jako dobar čovjek, dobar borac i patriota, volio je Bosnu i Hercegovinu i život je dao za Bosnu i Hercegovinu”, kazala je Dalila Šehović-Alić, kćerka Envera Šehovića.
  • Tek sad kako imam svoju porodicu shvatam i osjetim koliko mi fali. To je jedna meni vrlo bitna stvar”, dodala je Šehović-Alić.

Šehović je obavio zadatak, jesmo li mi?

Slavni komandant Enver Šehović na današnji dan preselio je na bolji svijet u herojskoj borbi, postao je šehid 27. jula 1992. godine.

Envervom pogibijom glavna priča o Žuči je završena. Sa Safetom Zajkom maštao je da deblokira Sarajevo preko Vogošćanske petlje pa da onda krenu prema Drini.

• Zaklinjem se da ćemo je dostojno nositi, iz boja u boj, do konačne pobjede, do slobodne Bosne i Hercegovine”, uzviknuo je Enver Šehović prije borbe.

Šehović se zakleo, ispunio svoj zadatak, Bosna i Hercegovina je oslobođena, ali njega više nema.

Koliko smo mi danas spremni žrtvovati kako bismo se borili protiv onih koji negiraju ratne heroje Bosne i Hercegovine kao što su Šehović i mnogi drugi?

Odgovaramo li adekvatno onima koji na dnevnoj bazi šalju antibošnjačke poruke, u kojima i dalje ne odustaju od svojih podlih namjera koje su imali 1992. godine? Možda nam je danas ugodno i lijepo živjeti, imamo oca, majku, dijete, posao ili jednostavan život, ali Šehović je dao svoj život kako bismo mi imali danas ovaj koji imamo. Prethodna pitanja trebamo postaviti sebi kako ne bismo imali dug prema Enveru.

(Emrah Fejzović)


Enver Šehović (1967. – 1993.)

Enver Šehović (15. januar 1967 – 27. juli 1993), Foča. Komandant Prve slavne viteške motorizovane brigade.

Heroj Enver Šehović, sin oca Zahira i majke Aiše, rođen je 15. januara 1967. godine u selu Bujakovina, u Foči. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je aktivno vojno lice. Vojnu akademiju završio je u Beogradu i Sarajevu. Bio je prepoznatljiva nit nastanka i razvoja 13. novosarajevske brigade, a 1. septembra 1992. i Prve mehanizovane brigade, od kojih je poslije nastala i Prva slavna, a potom Prva viteška motorizovana brigada. Nakon prvih napada na Sarajevo Enver Šehović se pridružuje Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine, tada je imao 25 godina. Prvi ratni zadatak mu je bio da blokira kasarnu u kojoj je tada radio, kasarnu “Maršal Tito”.

Potom počinje s formiranjem vojne jedinice u naselju Velešići, a već 16. maja 1992. godine Enver Šehović u Pofalićkoj bici komanduje velešićkim odredom Teritorijalne odbrane. Sa svojim saborcima spriječio je presijecanje Sarajeva na dva dijela. U toj borbi se upoznao i s herojem Safetom Zajkom, s kojim će u mnogim budućim borbama dijeliti sudbinu.

Naredna operacija oslobađanja veoma važne kote Orlić 8. juna 1992. godine bila je prva akcija kojom je oslobođen dio strateški važnog brda Žuč u Sarajevu. Komandant Enver Šehović uživao je da lično komanduje bitkama nalazeći se pored posada topova koji djeluju.

Šehović je danonoćno bio u jedinici, razmišljao o novim borbama, o novim oslobođenim teritorijama, o deblokadi Sarajeva iznutra. Fascinantno je kako je tako mlad čovjek bio veliki autoritet svojim vojnicima i oficirima od kojih je velik broj njih bio stariji od njega. Heroj Enver Šehović poginuo je 27. jula 1993. godine u borbenoj akciji odbrane strateški važnog brda Žuč u Sarajevu.

Ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu pored svog velikog prijatelja i saborca heroja Safeta Zajke. Iza njega su ostale supruga Zineta i kćerka Dalila.

Zlatni ljiljan dobio je 15. decembra 1992, a posthumno je odlikovan  Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Jedna ulica u Općini Novo Sarajevo nosi ime heroja Envera Šehovića

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

KRENULA DO ŠNAJDERKE I NIKADA SE VIŠE NIJE VRATILA KUĆI: OČAJNI...

0
- Svakim danom mi je sve gore i sve se manje nadam da ću vidjeti svoju majku. Zbrkana su mi osjećanja. Četiri godine ništa ne znam o njoj, niti sam dobio bilo kakvu informaciju. Uvijek mi je na pameti - ovako je na početku svoje ispovijesti rekao Bojan Janković iz Grdelice kod Predajana, čija je majka Verica (61) prije tačno četiri godine krenula kod šnajderke i više se nikada nije vratila.