- 32 djela, pljačke. S pištoljima i tih stvari koje sam radio – njegove su riječi.
Još kao maloljetnik ulazi u svijet kriminala, a do dvadesete već nakuplja 32 krivična djela. Toliko ih je barem policija rasvijetlila. U periodu prije upućivanja na izdržavanje zatvorske kazne, Armina je policija više puta sumnjičila, hapsila i istraživala zbog pljački.
- Puštali su me iz istrage . Bio sam dva, tri mjeseca i puste me . Hapse, puste pa onda privode . Daš izjavu u MUP-u…jesi uradio to? Jesi, pa te pusti. Zatvori te 24 sata pa te pusti na slobodu sutra dan pa poptišeš izjavu da si napravio da te ne zatvore pd istragom . U međuvremenu ti si nastavio? Nastavio istim putem . Nisam razmišljao – kaže Armin.
Olako je sve shvatao jer bi se svaki put nakon priznanja našao na slobodi. Međutim, nije pomišljao na sudske procese koji bi nakon istrage uslijedili.
- Znači vidio sam šta je zatvor . Bio sam pod istragom al ja opet nisam shvatio . Tri mjeseca reko haj neće se nakupiti i kad sam trebao osam godina dobiti – ističe on.
Tada shvata ozbiljnost situacije. Shvata da mu prijeti višegodišnja robija. Međutim, bilo je kasno.
- Što nisam slušao roditelje svoje . Išao sam loše društvo, droga i to . Eh kad sam počeo po sudovima i to….davali su mi osam godina . E onda kada sam malo više nakupio tih djela kao maloljetnik, prije 18 godina , al ono maloljetnik pa ne može . Kada sam napunio godine i do 20-te svoje godine nakupio sam djela.
- Nešto haj dokaži, nešto nisu mogli i tako da se to vrtilo jedno dvije godine dok nisam zgalibio kako treba . I kad sam rekao majci svojoj da sam 6 godina ona je pala u nesvijest i onda sam tek počeo shvatati šta su roditelji – prisjeća se Armin.
A dok nije shvatao šta su roditelji, radio je sve i svašta. Pljačkao je od stanova do trgovina.
- Uletiš gdje se može pobjeći, gdje se može uraditi . Neka cura radi, dođeš , ona ako treba zatvoriti u 23 ti dođeš u deset do jedanaest , uletiš i kažeš ovo je pljačka . Imao sam slučajeva gdje su pale al nisam nikad gledao da uvrijedim, da ozlijede nanesem. To nisam htio nikad u životu. Znači sad da povrijedim curu da je udarim ili nešto . To nisam dopuštao sebi.
Ipak, svjestan je da su sve te radnice doživjele traumu, da imaju posljedice.
- Padne od straha u nesvijest jer kad ti pištolj neko izvadi to je slučaj i za srčanog i za sve neke probleme i posljedice koje imaju sad te osobe. Ružno je doći i reći pljačka. Imam i ja porodicu . Imam majku, imam sestru i ružno je kad priđeš ženi u radnji i kažeš ovo je pljačka, a to je naziv drumskog razbojništva i tako da se kajem – govori on.
- To se ne isplati u životu. Došao sam ovdje sa dvadeset godina . Dvadesetšest sam napunio godina ovdje i kajem se i teško je to ispričati . Iz fine sam porodice , ali sma ja taj bio koji sam im nanio pakost i sramotu i sve.
Pored toga, i svojoj porodici nanio je traume. Kaže, nije jednostavno bilo gledati ih kada policija pokuca na vrata.
- Znaš kako izgleda..otvori vrata jel ti sin tu ? Jeste. Gurne ti roditleja sa strane , uleti ti, sveže te , na pod, iznese te, ubaci te u kombi . Kuća sva, oko kuće se pokriju tu da ne možeš pobježi da nemožeš ništa . Imaos am tih slućajeva. Porodica tu, sve tu, braća, sestre tu. Ne može niko pomoći.
- Plače, gleda te. Šta si napravio, Roditelji kako da budu, ne mogu biti normalni. Obolili su radi mene jer sam im ja to priuštio . Što nisam trebao ja sam to priuštio . Govorili su mi nemoj drogu, nemoj loše društvo . Sine ne treba ti to u životu …al ne slušaš , ne slušaš roditelje . Da su roditelji najveće bogatstvo u životu . Kad njih imaš, imaš sve. Kad njih nemaš, nemaš ništa u životu i džaba ti milioni i džaba ti se nešto nekom dokazivati. To je sve bespotrebno. Kad njih dvoje izgubiš onda nemaš ništa. Brat , sestre, svako svojim putem.
Kaže da se nada da će sve što je uradio ostati iza njega, jer taj život ne vodi dobrom.
- Nisi mangup ako odeš opkljačkaš radnju . Gledaš kada će ti majka pasti u nesvjest, kada že ti uletjeti u kuću . Kada će te napasti . Napraviš probleme roditeljima svojim.
Armin je danas jedan od primjerenih osuđenika. Radio je u zatvorskoj livnici. Danas obavlja poslove u osuđeničkoj kuhinji.
- Dobio sam od direktora te pogodnosti, koristim, radim u kuhinji, vraćam se na vrijeme . Stvrano za tog čovjeka, direktora, nek ga Allah nagradi . Pravi je čovjek gospodin i pravo je popravio neke ljude i pravo je ljudima nekim pomogao . Shvatili su šta je sloboda.
A kao što smo u brojnim emisijama govorili, osuđenici svojim ponašanjem zapravo sami sebi kreiraju boravak u zatvoru, ostvaruju pogodnosti i sl. Armin danas koristi i vanzavodske pogodnosti.
- Zahvaljujuži Kahrić Redzi što je uzeo rizik i što me pustio na slobodu. Znači pustio me fino na slobodu, korsiti pogodnosti …al nemoj se vratiti ..vidi šta ti je bolje . Jer taj čovjek kada je došao zatvor je promjenio . Sve je promjenio .Pružio je svima samo što to ljudi ovdje ne znaju korisitit . Hoće da bude mangup, hoće da bude neka faca. Ovdje nema tog. To nije faca.
Armin svoje ponašanje na početku služenja kazne opisuje problematičnim. Vremenom je shvatio da svojim postupcima samo sebi otežava robiju, da se udaljava od bilo kakvih zatvorskih privilegija.
- uvijek se može na bolje proći u životu sve je to do osobe i čovjeka kako sebi zapostavi život. Ovdje ne može vrijediti bitka, faca, mangup. To za mene nije mangup to je za mene jednostavno klošar čovjek. Da ti se u životu prilika ti je ne znaš iskoristiti i da bi ti ispo faca, da bi se dokazao pred nekim osuđenicima, pred nekim jaranima . To ne traje dugo.
Ali zato je dugo trajalo ulaganje truda, lijepog ponašanja, stjecanje povjerenja uprave zatvora da Arminu omogući korištenje određenih pogodnosti.
- Pa vidi svaki osuđenik može sebi promjeniti ako hože, ako želi.
- Trebalo mi je 4,5 godine. Kada je direktor Redžo došao na vlast nakon četiri i po godine sam dobio pogodnosti . Nisu mi dali, problematičan, ovako onako . Imao je problema . Nisma mogao dobiti papire . Otišao sma na molbeni kod direktora i onda mi je on dao grad uz pratnju roditelja i kad sam počeo izlaziti onda sam shvatio šta je i kako je.
Izlaz u grad je izlazak na nekoliko sati i to u Zenici kako bi izvan zatvora sa svojom porodicom razgovarao, šetao, popio kafu.
- Kad sam izašao oni su bili sretni , a sloboda je najbitnija u životu i porodica. Zatvor, mangup i to ne možeš biti . Ovdje to nema . Da je dobro ovdje…..nije . Izolovan si od svega . Ja kad sam prvi put izašao napolje…bio sam željan svoje porodice . Ja dođem, oni idu kuži ja se moram ovamo vratiti . Ružan osjećaj je to.
Tvrdi da je proces resocijalizacije pozitivno utjecao na njega, da se ne želi vraćati u zatvor, da više neće porodici ni drugima priređivati traume. Kada izađe na slobodu, ima plan.
- Ako bog da vani . Idem vani kod porodice gdje imam isto porodicu , familije . Jer nema života ovdje.
U zatvorskoj kuhinji i livnici naučio je dosta poslova. To će, kaže, iskorstiti i pokušati pronaći posao, pošteno ga obavljati i finansijski pomagati roditelje. To mu je, kaže, želja.
