SLUŽBU VRHBOSANSKOG NADBISKUPA PREUZIMA MONS. VUKŠIĆ

U subotu, 29. januara 2022., u 12.00 sati u Nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu mons. Amaury Medina Blanco, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini, pročitao je saopćenje za javnost da je Sveti Otac Franjo prihvatio odreknuće od pastoralnog vodstva Vrhbosanske nadbiskupije koje je podnio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i da službu vrhbosanskog nadbiskupa metropolita preuzima nadbiskup koadjutor vrhbosanski mons. Tomo Vukšić.

Tog istog dana i u isto vrijeme vijest je objavio Press ured Svete Stolice u Rimu.

U Nadbiskupskoj rezidenciji su, uz kardinala Puljića, nadbiskupa Vukšića i mons. Blanca bili su prisutni: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, generalni vikari Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata u BiH mons. Slađan Čosić i mons. Željko Čuturić, članovi Zbora konzultora Vrhbosanske nadbiskupije, članovi Stolnog kaptola vrhbosanskog i članovi Vojnog ordinarijata te generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević. 

Kardinal Vinko Puljić

Vinko Puljić je rođen je na praznik Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. septembra 1945. u selu Priječani pokraj Banje Luke u blizini trapističkog samostana Marija Zvijezda od oca Ivana i majke Kaje kao dvanaesto od njihovih trinaestero djece. Ivan je u Priječane došao iz Hercegovine, iz sela Hodbina. Vinka je krstio fra Jozo Loparević, 9. septembra 1945. u župnoj i samostanskoj crkvi sv. Ante Padovanskog u banjolučkom naselju Petrićevac. Majka Kaja umrla je 1948. godine kad je Vinko imao tri godine. Nakon smrti Vinkove majke Kaje njegov otac Ivan se oženio Anom Jurić 1949. godine s kojom je imao još osmero djece.

Vinko je pohađao osnovnu školu koja se nalazila u tadašnjem obližnjem nacionaliziranom trapističkom samostanu Marija Zvijezda. Prva dva razreda srednje škole završio je u Sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a treći i četvrti razred u Sjemeništu u Đakovu gdje je završio i teološki studij na Visokoj bogoslovskoj školi. Đakovački biskup msgr. Stjepan Bäuerlein zaredio ga je za svećenika Banjolučke biskupije u đakovačkoj katedrali, 29. juna 1970.

Svećenik Vinko je najprije tri godine obavljao službu župnog vikara u župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci (1970.-1973.), a potom je imenovan privremenim upraviteljem župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Sasini pokraj Ljubije gdje ostaje četiri mjeseca. U novembru 1973. imenovan je župnikom župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u mjestu Ravska u Bihaćkom dekanatu gdje je ostao četiri i po godine. U ljeto 1978. preuzeo je službu duhovnika u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru gdje ostaje do ljeta 1987. godine kada je imenovan župnikom župe sv. Roka u Bosanskoj Gradišci. U ljeto 1990. godine imenovan je vicerektorom Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu.

Vrhbosanskim nadbiskupom imenovan je 7. decembra 1990., a 6. januara 1991. u Rimu zaređen je za biskupa po rukama pape Ivana Pavla II. Ustoličen je u Sarajevu, 19. januara 1991. Za geslo uzima riječi: Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi. Papa Ivan Pavao II. ga je 30. oktobra 1994. imenovao kardinalom, a u Kardinalski zbor primljen je na konzistoriju 26. novembra 1994. u Rimu. Dodijeljena mu je naslovna crkva svete Klare u Rimu.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini nadbiskup Vinko Puljić nije napuštao svoje biskupsko sjedište u Sarajevu iz kojeg je često izlazio pod vrlo opasnim uslovima kako bi pohodio svoje župe do kojih je mogao doći kao i brojne protjerane vjernike te kako bi sudjelovao na brojnim važnim susretima u svijetu svjedočeći o teškom ratnom stanju, moleći moćnike za zaustave ratna stradanja i potičući brojne dobročinitelje da pomognu napaćenim ljudima u njegovoj nadbiskupiji i u njegovoj domovini.

U vrijeme njegovog obnašanja nadbiskupske službe utemeljeni su u Vrhbosanskoj nadbiskupiji katolički školski centri: Sv Josip u Sarajevu (1994.), Sv. Pavao u Zenici (1995.), Sv. Franjo u Tuzli (1997.), Petar Barbarić u Travniku (1998.), Don Bosco u Žepču (započeo s radom 1999.). Pod vodstvom Vrhbosanske nadbiskupije od 1997. do 2005. djelovao je i Katolički školski centar Majka Terezija u Konjicu na teritoriju Mostarsko-duvanjske biskupije. Zajedno s osnivanjem Katoličkog školskog centra Petar Barbarić u Travniku ponovo je pokrenuto i Nadbiskupsko sjemenište koje je također dobilo ime po sjemeništarcu, časnom sluzi Božjem Petru Barbariću čiji se grob i nalazi u sjemenišnoj crkvi u centru ovog zdanju.

U vrijeme njegovog obnašanja službe vrhbosanskog nadbiskupa i velikog kancelara Vrhbosanska katolička teologija je 2009. godine uzdignuta na rang Katoličkog bogoslovnog fakulteta koji je 2013. godine postao punopravna članica Univerziteta u Sarajevu.

Kardinal Puljić je u julu 1997. bio jedan od osnivača Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine, a obnašao je u nekoliko mandata i službu predsjednika spomenutog Vijeća.

Godine 2002. ponovno je pokrenuo izdavanje Katoličkog tjednika, a 2006. godine utemeljio je Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije.

Godine 2007. potpisao je odluku o osnivanju Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u kojem se i papa Franjo susreo s mladima tokom svoga pastirskog pohoda, 6. lipnja 2015.

Godine 2010. kardinal Puljić je blagoslovio novoizgrađeni Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije, a 2018. i Nadbiskupsku rezidenciju u koju se i sam uselio godinu dana kasnije.

Najduže je od svih vrhbosanskih nadbiskupa obavljao službu predsjednika Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije koji je osnovan 1931. godine te ponovno pokrenut 1990. godine neposredno prije njegovog imenovanja vrhbosanskim nadbiskupom. Caritas je odigrao izvanredno važnu ulogu u teškom ratnom vremenu, ali i u godinama poraća.

Kardinal Puljić je izabran za prvog predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na inauguralnoj sjednici novoosnovane BK BiH održanoj od 27. do 29. januara 1995. u Mostaru i tu službu je obavljao u tri navrata: od 1995. do 2002. godine, zatim od 2005. do 2010. godine i od 2015. do penzionisanja 2022. godine. Kao predsjednik Biskupske konferencije BiH obnašao je i službu predsjednika Caritasa Bosne i Hercegovine. Zajedno sa svim članovima BK BiH sudjelovao je u pokretanju nekoliko važnih redovitih godišnjih susreta na nivou Crkve u Bosni i Hercegovini.

Kao kardinal izbornik sudjelovao je na konklavama 2005. godine kada je za nasljednika Ivana Pavla II. izabran papa Benedikt XVI. Također je sudjelovao na konklavama 2013. godine kada je izabran papa Franjo.

Kao vrhbosanski nadbiskup vodio je pripreme za doček pape Ivana Pavla II. u opkoljenom Sarajevu na praznik Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. septembra 1994., ali je taj dolazak bio onemogućen. Ipak, nadbiskup Puljić s tisućama drugih radosno je dočekao papu Ivana Pavla II. koji je, 12. i 13. aprila1997. pohodio glavni grad Bosne i Hercegovine, Također je u Sarajevu s brojnim hodočasnicima radosno dočekao papu Franju, 6. juna 2015.

Za svoj rad i neumorno zalaganje za jednakopravnost svih naroda i za zaustavljanje rata i izgradnju mira na prostorima Bosne i Hercegovine te za zalaganje na planu ekumenizma i međureligijskog dijaloga kardinal Puljić primio je više priznanja među kojima su: počasni doktorat iz humanističkih nauka koji mu je 1995. godine dodijelilo državni univerzitet Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan; počasni doktorat dodijeljen 2001. godine u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom univerzitetu Santa Maria; međunarodna mirovna nagrada Perdonanza (Opraštanje) italijanskog grada L’Aquila dodijeljena 2002.; povelja udruženja Mare nostrum croaticum dodijeljena 2011. godine; priznanje Evropskog pokreta u Bosni i Hercegovini dodijeljeno 2012.; odlikovanje veleredom kralja Dmitra Zvonimira sa lentom i Danicom dodijeljeno 2022. godine.

Život i djelovanju kardinala Puljića opisano je u većem broju knjiga, a nekima je on sam i autor. Među njima su: O stradanjima s nadom I., O stradanjima s nadom II., Križni put, Moje prve konklave, Ne trnite svjetla (izbor iz propovijedi), Pisma Mariji, Pisma Pavlu, Cristiani a Sarajevo, Moje druge konklave, Korita prošlosti i pritoke sadašnjosti (izbor iz propovijedi), Iz župnikove torbe.

Mons. Tomo Vukšić

Mons. Tomo Vukšić je rođen 9. januara 1954. u Studencima, općina Ljubuški, u Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji. Nakon studija filozofije i teologije zaređen je za svećenika 29. juna 1980. te je bio župni vikar u katedrali u Mostaru (1980.-1982.). U Rimu je na Papinskom orijentalnom institutu postigao magisterij na odjelu teologija-patrologija (1984.) i potom magisterij iz kanonskoga prava na Papinskom univerzitetu Urbaniana (1986.). Nakon toga je kroz dvije godine obnašao službu sekretara biskupije u Mostaru. Vrativši se u Rim postigao je doktorat na Papinskom orijentalnom institutu (1991.).

Trideset godina je bio je profesor na Bogoslovnom fakultetu u Sarajevu (1991.-2021.), a predavao je i u Mostaru, Zagrebu i Dubrovniku. Bio je direktor teološkog instituta u Mostaru (1991.-1994.), vicerektor Bogoslovije u Sarajevu (1993.-1998.), ravnatelj Katoličke tiskovne agencije (1998.-2005.), sudski vikar biskupije Mostar-Duvno (1993.-2009.) i od 2009. generalni vikar iste biskupije. Autor je brojnih publikacija iz teologije, kanonskoga prava, historije Crkve i savremenih pitanja.

Papa Benedikt XVI. je 1. februara 2011. ustanovio Vojni ordinarijat za Bosnu i Hercegovinu i mons. Tomu Vukšića imenovao prvim vojnim ordinarijem. Za biskupa je zaređen 2. aprila 2011. Od 2012. godine je član Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog. Papa Franjo ga je 22. januara 2020. imenovao nadbiskupom koadjutorom Sarajevske nadbiskupije a 24. januara 2020. imenovan je apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata.

U Biskupskoj konferenciji BiH je od 2015. godine njezin dopredsjednik te predsjednik Komisije za nauk vjere i Vijeća za medije i član Stalnoga vijeća. Predsjednik je i zajedničkoga Vijeća za inozemnu pastvu Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije, prenosi Katolička tiskovna agencija.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE