Kako je za “Avaz” pojasnio mašinski inženjer iz firme “Clima-trade” Memsud Odobašić, ovakve uređaje potrebno je montirati što niže, jer je ugljen-monoksid lakši od kisika.
- Kada detektuje ugljen-monoksid, takav uređaj daje zvučni signal. Nakon toga treba otvoriti prozore. Takvi uređaji su stotinjak maraka i najčešće su na baterije. Ugljen-monoksid nema miris i veoma brzo djeluje – rekao nam je Odobašić.
On napominje da najčešće svi plinski uređaji imaju detekciju i rade na principu povrata dimnih gasova.
- Uređaj detektuje temperaturu. Kada se ti dimni gasovi vrate, on detektuje da je temperatura veća i onda reagira – pojasnio je Odobašić.
Ističe da je kada je riječ o plinskim instalacijama, posebno ako je je riječ o uređajima na dimnjak, obavezno poslije montaže pozvati dimnjačara.
- To ne može svako raditi, već stručna osoba. Nakon montiranja poziva dimnjačara da napravi snimak dimovoda, od vrha do vašeg uređaja, i vidi da li je pravilno spojen. Da utvrdi da li okolo ima šupljina, svjetla… Puštanje mora raditi stručna osoba. Kod nas je preporuka da se stavlja fasadni bojler, ali ako se već mora ići na dimnjačni sistem, treba stavljati detektor – dodao je Odobašić.
Napominje da, kada su u pitanju dimnjačni uređaji, svake godine se mora raditi servis, dok kod fasadnih to nije potrebno.
- Kod fasadnog bojlera zrak sa vanjske strane ulazi u uređaj, a kroz sredinu izbacuje dimne gasove i nema mogućnosti da taj ugljen-monoksid dođe u prostor ako je pravilno postavljen, izbacuje sve napolje. Dimnjačni ima mogućnost da vrati i to je problem – zaključio je Odobašić.
