STRAVIČNA ISPOVIJEST ŽENE IZ BIH KOJA JE TRPILA NASILJE: ZGRABIO MI JE DIJETE IZ RUKU I ZALUPIO VRATA, DOK SAM SE GUŠILA REKAO MI JE DA CRKNEM

Nema potrebe da ideš bez mene do prodavnice, sačekaj da dođem s posla. Što bi pila kafu sa tim kokoškama, zar ti ja nisam dovoljan? Šta imaš toliko da zoveš svoje i pričaš sa njima? Ja sam muško i ja odlučujem, samo su neke od rečenica koje žene sa naših prostora svakodnevno mogu da čuju od svojih partnera.

Jednoj od njih, ženi iz BiH zvaćemo je Fatima, ime je poznato redakciji, dan je počinjao i završavao se ovim i sličnim rečenicama tokom nepunih šest godina bračnog života, a za Blic je odlučila da podijeli svoje mučno iskustvo.

Kaže da je tortura trajala od samog početka, ali i da nije nasijedala na manipulaciju. U svojoj ispovijesti ona je opisala kako je, uprkos ljubavi koju je osjećala prema svom suprugu, skupila snage i odlučila da stane na put njegovom nasilničkom ponašanju.

  • Borila sam se za sebe. Živjeli smo u Njemačkoj, u gradu u kojem nisam imala nikog svog. Zaposlila sam se i sa prvom platom mu pokazala da radim za nas, za naše potrebe. Vjerovala sam da je problem što radim bio taj što misli da ću trošiti na gluposti u vrijeme kada smo stvarno skromno živjeli. Nije to bio problem. Posesivan je – priča žena.

Ako problem i nije postojao, njen suprug bi ga izmišljao. Danas kaže da misli da je nije ni volio, već da mu je bila potrebna.

  • Bilo mu je vrijeme za ženidbu. Ja sam to posumnjala zbog svega što sam doživljavala sa njim, ali sam vjerovala da će se sve promijeniti kada uvidi da neću uraditi ništa što bi naškodilo našem braku. Njegova ljutnja bila je sve veća. Trudila sam se da mu objasnim da nećemo uspjeti ako na mene gleda kao na stvar. Ništa se nije promijenilo. Bila sam dužna da ga služim, pokoravam se njegovim naredbama i da vodim ljubav u svako doba kad njemu to odgovara, onako kako mu odgovara – priča ona.

Ubrzo, par je saznao da će dobiti prinovu, međutim, nada da će dete promeniti ili odobrovoljiti budućeg oca, brzo je splasnula.

  • Iako sam tada već shvatila da je sve uzalud, još nisam odustajala. Borila sam se da uspijemo uprkos tome što sam postajala sve depresivnija i psihički slabija. Postali smo roditelji. Bol koji sam osjećala dok pokušava da mi istrgne dijete iz ruku i ne dozvoljava da mu priđem je samo jedna od bezbroj psihičkih smrti koje mi je priredio. Činio je da osjećam krivicu, a da nisam zapravo kriva. Uslijedile su i prijetnje smrću, a kada vidi da sam na ivici da odem, onda govori da mogu da zaboravim na dijete, ako odem – kaže nesretna žena.

Kaže kako je jedino što je tada držalo u životu, ali i braku bilo dijete i neopisiv strah koji joj se uvukao u kosti.

  • Nakon bezbroj pokušaja da razgovaram s njim, biranim riječima kako ga ne bih uvrijedila, nakon mora suza i nebrojenih sati priče, on bi se samo cinično smijao. U tom periodu naš sin je počeo da osjeća sve to, da se budi noću i plačući mi govori da imam njega i da će me on čuvati. Tad sam počela da razmišljam o odlasku, ali bila sam prestravljena. Šta ako odem? Gdje da odem? Kome da se obratim? Naći će nas. Ubiće me. Uzet će mi dijete, znala sam da je u stanju to sve da uradi. Nisam smjela – objašnjava žena.

Onda se desila kap koja je prelila čašu. Suprug joj je razbio telefon, jer se pobunila nakon što je htio da pročita poruke koje je godinama unazad razmjenjivala sa najboljom prijateljicom.

  • Ne bi on tu našao ništa što bi me kompromitovalo, ali tu su pisale i njene tajne. Njen život i tuga koja se krila iza životnih problema. Osim toga, ja sam bila jedina koja je znala za njih. Uzeo je telefon i iz sve snage ga bacio na pod, nasmijao mi se u lice i zaprijetio da neću doživjeti sutrašnji dan. Dijete je izbezumljeno dotrčalo sa neviđenim strahom na licu. Srce mi se uzlupalo i nisam mogla da dođem do daha. Pružila sam sinu jedan iskrivljen osmeh, skočila sa stolice i zgrabila ga da istrčim s njim na ulicu. Da vrištim za pomoć. Oteo mi ga je iz ruku i gurnuo kroz vrata da izađem. Pokušavala sam da vrištim, ali nisam mogla, ni glasa nisam pustila. Kroz vrata čujem samo kako ga dijete plačući moli da me pusti unutra – prepričava žena jednu od najtežih noći u njenom životu.

Plan koji je smislila kako bi natjerala supruga da pokaže sažaljenje nije upalio, ali strah i poniženje ustupili su mjesto hrabrosti i odlučnosti, koja joj je spasla život te noći.

  • Došla sam do vrata i pokucala. Otključao ih je i pustio me da uđem. Rekla sam mu da mi je loše i da zove Hitnu pomoć. Gušila sam se i nadala da će me zagrliti i reći da mu je žao. Rekao je da mogu “da crknem” i tad sam prelomila. Pogledala sam u dijete i tek tad osjetila njegove noktiće zabijene u moju nogu. Drhtao je od straha, oči mu suve, a usta širom otvorena. Počela sam da pakujem stvari, a muž je sve vrijeme govorio kako će me naći, da mi neće dozvoliti da odvedem dijete i da će mu pričati sve najgore o meni. Držao ga je u rukama, ali nisam stala. Nisam se bojala, samo sam povremeno gledala u dijete i smiješila mu se – priseća se žena.
RAS Srbija

Djetetova patnja i strah boleo ju je više od dugih šest godina tokom kojih je trpila maltretiranje.

  • Ostali smo tu noć, a sutradan sam pozvala telefon za pomoć i satima pričala sa ženom sa našeg govornog područja. Sve sam joj rekla, ali nije mogla da mi nađe smeštaj. Sigurna kuća nije bila opcija, jer nisu primali djecu. Hrabrila me je sve vrijeme, međutim, predložila je da je zovem tek sutra. Stoički sam izdržala taj dan. Osvanuo je sljedeći i opet sam pozvala poznat broj. Srećom, žena sa druge strane uspjela je da mi nađe smještaj za mene i dijete. Tada sam sa tračkom nade da će me dijete zaustaviti i poželjeti da ne ostavljamo tatu upitala da li želi da odemo. Potvrdio je i više ništa nije moglo da me zaustavi – kaže majka, piše Srpskainfo.com.

Dodaje kako dan kada je zatvorila vrata zajedničkog stana slavi kao rođendan.

  • Već neko vrijeme zahvaljujem bogu i životu što mi se sve ovo desilo. Dijete je dobro i ja sam dobro. Spoznala sam zdravu ljubav, doživela poštovanje i brigu. Uz njega sam zavoljela i samu sebe, baš onakvu kakva jesam. Svaka osoba zaslužuje mir i sreću i nemojte da vas iko uvjeri u suprotno. Ne kajem se ni zbog jednog trenutka u kojem sam dala dušu i tijelo za taj brak, jer sam vjerovala da ćemo uspjeti, ali još manje se kajem što sam otišla – zaključuje ona.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE