Sedmicu je obilježio strah većine država EU od oxfordske/AstraZenecine vakcine. Do trenutka pisanja ovog teksta još nije poznato koja je “presuda” evropske regulatorne agencije za lijekove – je li AZ-ova vakcina uzrokovala pojavu tromboze kod gotovo 40 vakcinisanih ili je sigurno.
Kakva god da odluka bude, šteta je već učinjena jer se svijet podijelio na blokove – siromašne i bogate, škrte i manje škrte, sposobne i nesposobne, na površinu se digao talog koji nije moguće skriti.
Šteta je nastala odgađanjem vakcinisanja, jer ko zna koliko je među onima koji su AZ-ovu vakcinu odbili, ili ga zbog povlačenja nisu mogli primiti – onih koji su se baš ovih dana zarazili, i možda će neki od njih umrijeti od korona virusa.
Dok bogati bijeli svijet AstraZenecu stavlja na stranu, u siromašnu Afriku vakcina ne stiže, ma ne stiže ni k nama, ovamo u susjedstvo.
Sarajevo opet gori, bolnice ne mogu disati od golemog broja zaraženih, ljekari i sestre ondje padaju s nogu. Je li doista bilo vrijeme za povlačenje vakcina koje su i evropska agencija i WHO proglasili sigurnim, pa i sad?
Što nisu sve te doze preusmjerene onda tamo gdje ljudi umiru ko muhe, što nisu spašeni životi koji su mogli biti spašeni?
Jest, cijeli je svijet pao na ispitu, svega – solidarnosti, ljudskosti, demokratije. Nije se smjelo dopustiti da geopolitičke podjele i interesi diktiraju ko će živjeti a ko umirati.
Nuspojave koje su sad pod lupom, rečeno nam je stoput, svakidašnja su pojava.
Najvažnije, mnogo su češće kod onih koji od Covid-19 obole. U Hrvatskoj je virus preboljelo oko 250.000 ljudi, gotovo je 6000 preminulih. Isto je toliko ljudi vakcinisano, a prijavljeno je osam sumnjivih smrti.
Ko je tu lud?
(Bojana Mrvoš Pavić / Express.hr)
