Piše: Edina Bakić
Kakvu generaciju odgajamo kao društvena zajednica? Ko su mališani koji će brzo odrasti, ravnopravni članovi društva, koji će sjediti na odgovornim državničkim pozicijama. Šta god da se dešava, o kolikoj god krizi da pričamo, postoji interes koji mora biti ispred svakog drugog – dječiji. Danas je s nama u emisiji „Dobar dan BiH“ bila doktorica Senija Tahirović.
Na početku gosotvanja naša Dalila Omerović je pitača, godinama radite s djecom, s njihovim roditeljima, koji su najveći i najčešći problemi s kojima se susrećete?
- Najčešće teškoće su anksioznošći kod djece, kasnije dolaze drugi poremećaji.
- Bilo bi lijepo da je to nešto specifično samo za odrasle, ali nije tako. Takve situacije se odražavaju i na roditelje, djeca dobijaju napade. Razlozi za nešto takvo su različita, prije su se djeca više igrala, družila s roditeljima i djecom, i tako dijlili svoje strahove, a danas je sve manje toga – kaže doktorica.
Mehanizam odgoja po nekim pisanim pravilima zasniva se na tome da djeca prate primjer, kako svojih roditelja, tako učitelja, nastavnika, i drugih koji su u njihovom životu autoritet.
- Mnoge stvari su se promijenile, ali današnji odgoj djece i stil života je pod pritiskom. Očekivanja su prevelika, jer sve mora biti 5, tako da su pritisci fokusirani na ostvarenja, a sve manje na komunikaciju i emocionalnu podršku. Današnji primjer roditelja je više usmjeren na ciljeve i ostavrenja, nego na samu djecu – pojašnjava ona.
- Danas način odgajanja roditelje stavlja u drugi plan. Dosta djece se odgajaju putem interneta, pa djeca primaju stvari koje ne mogu da obrade i shvate. Roditelji danas vrlo često imaju permesivni način odgoja, gdje je djetetu sve dozvoljeno.
Djeca, naše nove generacije, trebale bi biti naša nada, naša svijetla budućnost, oni se rađaju čisti, porodica i okolina kreiraju njihove ličnosti, jesu li današnje generacije spremne za svijet, život sa svim izazovima
- Ako djecu odgajemo na način permesivnog odgoja onda ne postižemo dosta, nego ih slabimo. Imamo mi dosta djece koja su akademski na visokom nivou, djecu koja su pismena na računarima, ali nisam sigurna da imaju dobro razvijenu komunikaciju. Potrebno su nam strategije za odgoj djece – ističe doktorica.
Svjedočimo velikoj političkoj krizi, izjavama koje podsjećaju na najteže godine u našoj ne tako dalekoj historiji, djeca nasreću ne razumiju, ali, kako kaže doktorica, do njih dođe pokoja zbunjuća informacija koju mogu čuti.
- U svakodnevnom kontaktu sa djecom čujem djecu da spominju političke teme, i još postoji sistem ratne generacije. Postratni sindrom se prenosi na djecu, i sve je to povoljno za anksioznost – navodi Tahirović.
Djeca u prvoj osnovnoj školi u Srebrenici fotografišu se s četničkim obilježjima i nedavno u kulturnom centru Pale organizuje se manifestacija Srpčad Srbiji povodom dana državnosti Srbije, dakle druge zemlje, a ista djeca ne slave vlastiti dan državnosti.SLABIDjeca u prvoj osnovnoj školi u Srebrenici fotografišu se s četničkim obilježjima i nedavno u kulturnom centru Pale organizuje se manifestacija Srpčad Srbiji povodom dana državnosti Srbije, dakle druge zemlje, a ista djeca ne slave vlastiti dan državnosti.
- To je tipičan primjer nacionalne diskriminacije koja je kod nas prisutna. Problem je što smo mi u našoj zemlji jako podijeljeni, ne samo odrasli nego i djeca. Djeca ako se boje nekog drugog je dobar temelj za buduće sukobe. Postoje incijative i organizacije koje rade na tome da se uspostavi komunikacija i zbližavanje djece – zaključila je Tahirović.
Pogledajte video OVDJE.
